ALLAHOVA ODREDBA

Moja prica je duga, a njen kraj je bolan i gorak zbog strahote koja me je pogodila >Bilo nas je tri sestre i brat. Ja, sestra i brat nismo klanjali. Stalno smo slusali pjesme, isli na zabave, gledali filmove i setali. Skoro cijeli dan smo provodili u gardu, kada bismo stigli kuci gledali bi satelitske progarme. Ako tu ne bismo nista nasli, ukljucili bi video a ako ne bismo imali ni jedan film onda bismo citali casopise. Ostatak raspolozivog vremena provodili smo u jelu i spavanju daleko od Allahove vjere kao istok od zapada. Nismo znali ni kada nastupa vrijeme namaza. Sve je ovo bilo bez ikakvog racuna.uzivanje i udovoljavanje strastima bio je prioritet. Ljeti smo putovali daleko kako bismo nadoknadili izgubljeno tokom skolske godine.

otac je bio zauste kompanijom i poslovnim putovanjima s majkom. vecinu vremena smo provodili daleko od njih. Imali su svoje brige, a mi svoje. Nismo imali nikakve kontrole niti ikoga ko bi nas podsjetio na namaz i zikr. Ko ce nam to govoriti sluzavka koja je jos gora od nas? Ali ipak u nasoj kuci je bio neko ko je spominjao i obozavao Allaha. starija sestra je zivjela u Allahovoj vjeri. U poredjenju sa nama bila je susta suprotnost.
Cesto nam je bila zamjena za majku, uvjek nas je podjecala na namaz. Mi je nebismo slusali, vec grdili i govorili: Nemas ti nista s nama.. Ostani ti sa svojim Gospodarom. Ali cijeli zivot je bio ispunjen tugom i nesrecom. Mi smo to zanemarivali, uvjereni da cemo bit sretni ukoliko vrijeme ispunimo zabavama i zurkama.

Logika nam je bila pogresna. Svakodnevno smo radili iste stvari, umorili smo se od zivota. Ali smo mu se vracali povecavajuci udaljenost i otudjenost os Allaha, uprkos sestrinim upozorenjima.

Bila je divna, klanjala, postila i udjeljivala sadaku os dzeparca. odjecu koju smo joj donosili iz inostranstva davala je siromasnim i potrebnim, nije marila zbog toga. Zeljela je ono sto je kod Allaha.

Jednog dana zeljeli smo ici tetki. Posla je sa nama. Zajedno smo bile sve tri, a brat se poceo okretati oko kasete. Mi smo pjevale uz njega, a ona ga upozori: utisaj ovog sejtana! Ucuti ga! Svi smo odbacili njena predlog. Takodjer je trazila da smanji brzinu, ali se nismo slozile.

Iznednada, bez prethodnog upozorenja, dogodi nam se saobracajni udes. Auto se prevrnulo nekoliko puta, posto je udarilo o metalni barnik pored puta.Auto je u potpunosti unisten. Uz veliki napor su nas izvadili i hitno prebacili u bolnicu. Nesreca je bila stavrno teska. imali smo lomova, ozljeda i potres mozga. Kada smo ustali iz kome i upitlai za sestru, rekli su da je van zivotne opasnosti, ali da je na oporavku zbog teskih povreda.

Za dvadeset cetiri sata su dosli roditelji. Pitali su doktora za sestru, rekao im je da je umrla. tada smo saznali sta se dogodilo, nismo se mogli uzdrazati. Zestoko smo plakali, imali smo osjecaj da smo uzrok njene smrti. Dugo smo ostali u bolnici. Odbijala sam hranu zbog tuge zbog nje. Dusevno sam oslabila, pa su mi doktori i roditelji pokusavali pomoci.
Poslije izlecenja ja, sestra i brat smo zamolili Allaha za oprost. Iskreno smo se pokajali Uzvisenom i Plemenitom Allahu.On nas je uputio na put svjetla s kojeg smo skrenuli. Ali, opomena je bila gorka-otisla je nasa sestra u 21. godini zivota.
Hvala Allahu u Ramazanu smo svi obavili umru. Otac je obavio hadz za sestru. Sada smo puno sretni zbog Allahove blizine. Poceli smo ciniti dobra djela, udeljivali sadaku, prisustvovati vjerskim predavanjima i angazirati se na polju da ve kako bi smo pozivali one koji su daleko od Allaha, ne bi li ih Allah uputio na pokornosti kao sto je nas. Otac i majka su nakon ovoga vise vremena provodili s nama, jer su spoznali da imetak i bogastvo ne predstavljaju sve u zivotu, vec da je to istinski ibadet i robovanje Allahu i oslanjanje na NJega,jer On je Svemocan.
Molim Allaha da nas ucvrsti u pokornosti Njemu i u slijedjenju sunneta Njegovog Poslanika s.a.v.s.

KAKO SE ČUVA LJUBAV

Majka i dječak hodaju plažom.
U jednom trenutku dječak upita:

– Mama, kako se čuva ljubav?
Mama ga pogleda i odgovori: – Zgrabi malo pijeska i stisni šaku…
Dječak stisne šaku i što je više stiskao, to je više pijeska curilo iz nje.
– Ali mama, pijesak mi bjezi!!!
– Znam, a sada otvori potpuno šaku…
Dječak posluša, ali uto zapuha vjetar i odnese sav pijesak s dlana.
– Ni ovako ne uspijevam zadrzati pijesak!

Na to majka, sa smješkom na licu, reče:
– Sada uzmi opet malo pijeska u ruku i drži dlan kao da je u obliku kašike, dovoljno zatvoren da ga sačuvaš i dovoljno otvoren da bude slobodan… Dječak učini kako mu je rečeno i pijesak mu ostane na dlanu, zastićen od vjetra i slobodan da ne klizi kroz prste.

– Eto kako se zadrzava ljubav…

Priča o 2 brata

U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!

Cula sam ovih dana jednu neobicnu pricu, koja se nedavno desila ovdje, u gradu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa sam poželjela da je s vama podijelim. Pricu prenosi hatib jednog od mesdžida u ovom svetom gradu, uzimajuci je za temu džumanske hutbe. Naime, dogadaj se desio nedavno, a istinitost price svjedoci ovaj uvaženi hatib licno.

Njegov prijatelj je poznavao dva brata, mlade momke, ista ih je majka rodila, ali su bili razliciti. Jedan od njih je odabrao pravi put i svoje vrijeme, uglavnom, trošio u hajr.

Prisustvovao je halkama, islamskim predavanjima raznih šejhova, kada god bi bio u mogucnosti. Drugi, pak, svoje vrijeme je provodio sa neznalicama poput njega, u igri i zabavi i raznim haramima, da nas Allah sacuva nepokornosti Njemu! Medutim, imali su jedan automobil, koji su koristili obojica. Zamislite, kako uskladiti njihove tako razlicite aktivnosti, sa jednim automobilom!

Jedne prilike, ovaj prvi je otišao na predavanje jednog alima, naravno , autom. Drugi brat je ljutito upitao majku gdje je otišao, na što mu ona odgovori da je u mesdžidu, na predavanju. On, sav srdit, povika kako je imao nešto dogovoreno, i da mu auto treba. A samo Uzvišeni Allah zna šta je imao dogovoreno! Ljut na brata, jer mu je uzeo auto kad mu je bilo najpotrebnije, pitao je majku u kom je mesdžidu halka, i odmah požurio tamo. Ušao je u mesdžid i ugledao šejha u vrhu mesdžida, a oko njega puno ljudi. Tražio je pogledom svoga brata. Kada ga je ugledao, sjeo je u kraj mesdžida da saceka da šejh završi izlaganje. Kada je završio, prišao je bratu i odmah ga napao. Brat, onako dobrocudan i blage naravi, odmah mu dade kljuceve od auta. On uze kljuceve i ode. Više se nije vratio. Poginuo je u automobilskoj nesreci! Kako su, samo, danas ceste ovakve nesrece! I kakve, samo, cudne price možete cuti od onih koji ih svjedoce, o iznenadnom završetku života dobrih, a i loših ljudi! Tu su pouke, za one koji razmišljaju! Zamislite kakav završetak za ovog mladica! Zaista, niko od nas ne zna u kakvom trenutku ce mu melek smrti doci! Molim Allaha da nam podari lijep završetak!

Preselio mu je brat, i treci dan nakon dženaze, usnio je cudan san. Sanja svoga brata u Džennetu i džennetskim ljepotama, lijep, nasmijan, zadovoljan.Pa ga upita zacudeno: ‘ Otkud ti u Džennetu? ‘ , na što mu on odgovori: ‘ E, brate moj, oprostio mi je moj Gospodar! Oprostio mi je zbog jedne stvari. Zbog one halke zikra, kojoj sam prisustvovao, cekajuci tebe! ‘ . Allahu Ekber!
Pa zar nije rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onaj koji istinu govori:

“Allah ima meleke koji kruže putevima tražeci one koji cine zikr. Kada nadu ljude koji spominju Allaha, povicu:’Dodite onome što ste tražili’, pa ih obaviju svojim krilima sve do nebesa. Njihov Gospodar upita ih tada: ‘Šta govore Moji robovi?’ Oni odgovoriše:’Slave Te, velicaju, zahvaljuju Ti i hvale Te.’ Allah ce tada upitati: ‘Da li su Me vidjeli?’ Odovorit ce: ‘Da su Te vidjeli, još više bi Ti cinili ibadet, velicali Te i slavili.’ Upitat ce: ‘Šta traže od mene?’ Odgovorit ce: ‘Traže Ti Džennet.’ Upitat ce: ‘Jesu li ga vidjeli?’ Odgovorit ce: ‘Ne, tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.’ Upitat ce: ‘A šta da su ga vidjeli?’ Reci ce: ‘Da su ga vidjeli, još bi više za njim žudjeli i još bi ga više tražili i željeli.’ Upitat ce: ‘Od cega zaštitu traže?’ Reci ce: ‘Od vatre.’ Upitat ce: ‘Jesu li je vidjeli?’ Odgovorit ce: ‘Ne, tako nam Allaha, nisu je vidjeli.’ Upitat ce: ‘A šta da su je vidjeli?’ Reci ce: ‘Da su je vijdeli, još bi više od nje bježali i još bi je se više bojali.’ Reci ce: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im oprostio.’

Neko od meleka ce tada reci: ‘Medu njima ima neki covjek koji nije od njih, nego je došao tu zbog neke potrebe.’ Reci ce: ‘Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten.'” (Buhari)

U Muslimovom rivajetu stoji: “…medu njima je jedan griješnik, naišao je i sjeo uz njih? ‘ Reci ce (Allah): ‘I njemu sam oprostio! Oni su narod s kojim niko ko sjedne ne može biti upropašten.”

~*~ Allah sve zna ~*~

Hasan je imao tri sina: Faruka, Abdulaha i Kasima. Mnogo ih je volio. Zelio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Bozijim naredbama.

Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkisa i rekao: “Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurnida vas niko ne moze vidjeti. Kad to ucinite dodjite kod mene.”

Faruk uze slatkise i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkise misleci da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkise u mracnom podrumu.
Kasim je razmisljao gdje bi mogao pojesti slatkise, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkise.
Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispricali mu kako su postupili. Potom je dosao Kasim i vratio slatkise svome ocu govoreci:
“Ne postoji mjesto koje je skriveno od allaha, tako da ja nisam pojeo slatkise.”
Hasan je bio odusevljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauce lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
“Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali ciniti nista ruzno, cak ni u tajnosti.”

~*~ Govori istinu ~*~

Govoriti istinu jako je dobra navika. Ako bismo uvijek govorili istinu, sacuvali bismo sebe od mnogih neugodnosti. Evo jedne price o covjeku koji je cinio mnoge ruzne stvari. ali ga je njegovo obecanje da ce govoriti istinu sacuvalo.

Jedan covjek je dosao poslaniku Muhammedu, a.s. i rekao:
O Allahov Poslanice, ja imam mnogo losih navika. Koju od njih najprije da ostavim?”
Poslanik rece: “Prvo ostavi laz, i uvijek govori istinu.”
Covjek je obecao da ce tako uciniti i otisao kuci.

Kada je pala noc, covjek se spremao da podje u kradju. Ali prije nego sto je izasao iz kuce, na trenutak se sjetio obecanja koje je dao Poslaniku: “Ako me sutra Poslanik upita gdje sam bio, sta cu reci? Hocu li reci da sam isao krasti? Ne, ja to ne mogu. Ali ne mogu ni lagati.Ako kazem istinu, svako ce me mrziti i zvat ce me lopovom, a jos cu biti i kaznjen za kradju.”
Tako je covjek odlucio da ne krade te noci, i ostavio je ovu losu naviku.

Sljedeceg dana pozelio je da pije vino, ali ka se spremao da to ucnini,pomisli: “Sta cu kazati Poslaniku ako me upita sta sma radio tokom dana? Ne mogu slagati, a ako kazem istinu, ljudi ce me mrziti zato sto muslimanu nije dozvoljeno da pije vino.” 
I on je tako odustao od namjere da pije vino.
I tako, kad god bi ovom covjeku naumpalo da ucini nesto lose, on bio se sjetio svoga obecanja da c uvijek govoriti istinu. Jednu po jednu, on je napustio sve svoje lose navike i postao dobar musliman i jako dobar covjek.

Ako budemo uvijek govorili istinu, bit cemo dobri ljudi i dobri muslimani, koje Allah voli i pomaze. Ako Allah – nas Stvoritelj – bude zadovoljan nama, On ce nas nagraditi DZENNETOM, a to je mjesto srece i uzivanja na buducem svijetu.

OBECAJ, UVIJEK CU GOVORITI ISTINU!

Ograda

Jedan djecak imao je losu narav. Njegov otac mu je dao torbu sa ekserima, rekavsi mu da kada god se rasrdi zakuca ekser u ogradu. Prvi dan djecak je zabio 37 eksera. Broj zabijenih eksera se postepeno smanjivao. Djecak je shvatio da je lakse kontrolirati narav nego zakucavati eksere u ogradu.

Napokon je dosao dan kada se djecak nije ni jednom razljutio. Kada se pohvalio ocu , on mu je rekao da svakog dana kad uspije da se suzdrzi izvadi po jedan ekser iz ograde. Dani su prolazili i djecak je mogao reci ocu da je izvadio sve eksere. Otac ga tad uze za ruku i odvede do ograde. Onda mu rece:

„Dobro si ucinio, sine moj, ali pogledaj te rupe u ogradi. Ograda nikada nece biti ista. Kada u ljutnji kazes rijeci, one ostavljaju oziljak bas kao i ove rupe u ogradi. Mozes zabosti noz u covjeka i izvuci ga. Koliko god puta nakon toga kazes da ti je zao, rane ipak ostaju. Rana koju nanose rijeci isto je tako bolna kao i fizicka. Prijatelji su blago. Oni ce te razveseliti, saslusati, ohrabriti i podrzati u uspjehu, uvijek su tu da ti otvore srce. Pokazi svojim prijateljima da ti je stalo do njih.“

Priča jedne sestre

“Sellam alejkum. Napisacu svoju pricu samo da bi svi iz nje nesto izvukli. Moja prica ima tuzan kraj. Ali se jos uvek nadam srecnom..
Kad sam saopstila ocu da bih htela nositi hidzab, psovao je sve. Islam, Poslanika a.s., Boga… nije mogao da se oporavi od toga, poceo je piti tablete. Naisla sam na gori docek nego sto sam mislila. Kako god, nastavila sam klanjati I uciti, bila sam ubedjena da cu se pokriti bez obzira na sve. Vreme je prolazilo, a moj otac bi svaki put psovao… Nije mi dao da idem na predavanja, u dzamiju, da citam knjige.. Hteo je da ih sve pobaca. Nisam mogla da verujem sta se desava. Majka me je molila da sacekam jos malo, ali ja nisam zelela i rekla sam joj da cu to uraditi uskoro. Iako sam mislila da ce to biti uskoro, nije. Pocela je skola, ja nisam nosila hidzab. Bolelo me, ali sam i dalje verovala da cu ga vec sledeceg dana staviti. Nije me bilo strah za sebe, vec za porodicu. Vreme je letelo. Skola je vec izmakla. I dalje sam verovala, trudila se… Sa momkom sam pricala stalno o veri, povecavala sam svoj iman. Stalni namazi, dove, dodatno su me ojacali. Boleo me svaki moj dan bez hidzaba, stalno sam plakala. Nikad u zivotu mi nije bilo tako tesko. Skoro svako vece bih plakala i ujutru se budila otecena. Kad ce kraj…pitala sam se stalno. Molila sam za uputu mog oca, ali on je samo nastavljao… Proslo je vec godinu dana od pocetka. Ja se jos uvek nisam pokrila. Zelja je jos uvek postojala. Jednog dana osetila sam snazan pokret u stomaku. Da li je to taj momenat? Poslala sam ocu poruku, da ja to stvarno iskreno zelim…dosao je kuci, sa psovkama poplavio sve nas, slomio kompjuter i iscepao sve islamske knjige koje je mogao da nadje. Nije me bilo strah, cak i da me udari. Otisao je I rekao da se nikad nece vratiti. Nisam bila ni utucena niti ista. Majka me je i dalje molila da stanem i da se pokrijem kada odem na fakultet, za pola godine. Rekla je da nema novca da izdrzava dva brata i mene, da je otac nece ni pogledati. Drhtim dok ovo pisem. Rekla je da sama odlucim. Probudila sam se pre nego sto sam otisla u skolu. Drhtala, znojila se. Ne mogu dalje pisati… Nisam to uradila, samo zbog njih. Zbog porodice. Otac se vratio cim je saznao da to nisam uradila. Dusa mi se otkida dok ovo pisem. Od tad, iman mi je opao, nisam vise ista, niti cu ikada biti. Ne znam cemu da se nadam… Sta da radim… Svaki efendija, predavac.. mi je rekao da sacekam. Da dovim. To i radim. Samo sa mnogo mnogo manje nade. Nadam se da cu se udati, ali otac mi nece ni to dozvolit. Molim vas opametite se. Ne znam koliko je moja odluka bila ispravna, ali me je pokosila u svakom smislu. Ne mogu vise da se borim… Boli me svaki dan, svaki sat bez mahrame…uzmite pouku. Allah da pomogne svima koji su u slicnoj situaciji. Lakse mi je sad kad sam ovo napisala, ali i dalje me probada bol.. Kako dalje? Sta da radim…? i dalje se nadam da ce nekad…mahrama biti moja stvarnost.“

Kako je divna ovakva smrt!

Bio je maldic kao i svi drugi. Roden je u jednom kurdistanskom selu. S ocem je otišo u Damask. U Damasku je uspio. Ucio je pred brojnim ucenjacima,  a dvadeste godina je apsolvirao šerijateske nauke.  Obuzela ga je velika oholost zbog znanja sve dok ga Allah nije uputio.

Jednom prilikom mu dode neki obicni covjek i posavjetova ga da prisustvuje sijelu kod jednoh šejha na brdu Kasijun. U prvi mah odbi.  Za kratko vrijeme, Allah mu prosiri prsa, te ode na to sijelo.  Ustrajno je prisustvovao svim sijelima.  Ona su na njega utjecala te se promijenio iz korena.

Njegova supruga prica ” sejh je bio probirljiv.  Kada bi mu ranije , prinijela hranu koja je bila slana ili neslana žestoko bi se uznemiro. Posto je poceo slijediti vjeru, kada bi mu donijela slano jelo, samo bi se nasmiješio i rekao “daj mi jos malo soli, kako me ne bi uvrijedio.
Šejh je poceo s predavanjima i poducavanjem.  Allah je mnogim ljudima dao da se okoriste njegovim znanjem.  Pred kraj života se jako razbolio,veoma teško se kretao i pomjerao,  ali je ipak vazio. Cvrsto je vjerovao da mu nece propasti ni jedan posao i da je Uzvišeni Allah uz lijepo mišljenje Svoga roba o Njemu. Smrt je ovog plemenitog šejha napustila u njegovoj 63. godini zivota.  Uz njega su bili ucenici i sin Ahmed.  Osjetio je da mu se primakla smrt. To su osjetili i oni oko njega,  te ga htjedoše podsticati da izgovori šehadet.  Ali on se okrenuo prema njima i rekao ” Recite la ilahe illallah,  recite la illahe illallah”-umjesto da to oni njemu kazu.  Glas mu je oslabio, pogled uzdigao a usne prošaputale:

”A ti o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna.
A i On sa tobom zadovoljan, pa udi medju robove Moje,i udi
u džennet Moj!”

Okrenuo se prema prisutnim i svom snagom izgovrio: “Esselamu alejkum we rahmetullah!”

Predao je Allahu dušu u toj blagoslovljenoj kadrskoj noci koja je bolja od hiljadu mjeseci.

Kako je divna ovakva smrt!

SAKUPLJANJE SVIH LJUDI NA JEDNOM MJESTU, RADI OBRAČUNA

Vjerujemo, također, da će nakon proživljenja i izlaska iz kaburova, svi ljudi biti sakupljenina jednom mjestu. Allah,dželle ša’nuhu, kaže: “Onoga Dana kada čestite kao uzvanike pred Milostivim sakupimo, a kad u Džehennem čedne grešnike protjeramo.” (Merjem, 85-86)

 

Hašr je dovođenje svih ljudi na mjesto obračuna, gdje će čekati dok im se ne presudi. Nakon proživljenja će Allah, dželle ša’nuhu, narediti melekima da sve ljude dovedu na to mjesto. Oni će biti isti kao kad su rođeni: bez obuće, bez odjeđe, neobrezani. U sahih-hadisu se prenosi da je Aiša, radijallahu anha, rekla: Čula sam Allahovog Poslanika, alejhi selam, kada je rekao: Ljudi će biti proživljeni na Kijametskom danu, bosi, goli i neobrezani. Ja tada rekoh: O Allahov Poslaniče, jedni u druge gledajući? Poslanik, alejhi selam, tada odgovori: Stanje će biti daleko teže od toga da bi gledali jedni u druge.

(Sahih Muslim bi šerhin Newewi, 17:192-193, Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 11:325.)

 

Ibn-Abbas, radijallahu anha, prenosi: Allahov Poslanik, alejhi selam, jedne prilike držao je hutbu i rekao: O

ljudi, zaista ćete vi biti sakupljeni pred Allahom bosi, goli, neobrezani! “A zatim je rekao: Onako kako smo prvi put iz ništa stvorili, tako ćemo ponovo iz ništa stvoriti! To je obećanje Naše, Mi smo doista kadri to učiniti!” (El-Enbija, 104.)

Zatim reče: Prvi čovjek koji će se na Kijametskom danu obući je Ibrahim, alejhi selam. Tada će se doći s ljudima iz mog ummeta, pa će se odvesti na lijevu stranu, a ja ću reći: O Gospodaru moj, moji drugovi! Tada će mi se reći: Ti ne znaš šta su oni radili poslije tebe! Pa ću ja reći kao što je rekao dobri rob:(Isa, r.a., (El-Maide, 117))I ja sam nad njima bdio dok sam me|u njima bio, a kad si mi Ti dušu uzeo, Ti si ih jedini nadzirao! Zatim će mise reći: Oni su neprestano, nakon tvog odlaska, tvoja naređenja odbacivali. (Vidi Sahihul buhari mea Fethul Bari, 8:230 i 11.322.)

 

Na mjestu čekanja ljude će zadesiti velika nevolja. Mikdad bin el-Esved prenosi da je Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao: Sunce će se približiti ljudima na Kijametskom danu, tako da će doći na udaljenost samo jedne milje, (Vidi fusnotu 1.) pa će ljudi biti u znoju, shodno svojim djelima. Nekome od njih će znoj dostizati do nožnih članaka, nekome do koljena, nekome do grla, a nekome će zapljuskivati usta, kao da je zauzdan. Poslanik, alejhi selam, pokaza svojom rukom na svoja usta. (Prethodni izvor)

Za to vrijeme će pojedini ljudi biti u hladovini Allaha, dželle ša’nuhu, kako nas o tome obavještava Poslanik, alejhi selam. Ebu-Hurejre, radijallahu anha, i Ebu-Seid, radijallahu anha, prenose da je Allahov Poslanik, alejhi selam, rekao: Sedmericu će Allah zaštititi svojim hladom, na Dan kad neće biti drugog hlada sem Njegovog : pravednog imama, mladića koji je odrastao u pokornosti Allahu, čovjeka čije je srce vezano za Džamije, dvojicu ljudi koji su se zavoljeli u ima Allaha, na tom se sastali i na istom se rastali, čovjeka kojeg je pozvala ugledna i lijepa žena, a on je odgovorio: Ja se bojim Allaha!, čovjeka koji je udijelio sadaku i sakrio je tako da njegova desnica nije znala šta udjeljuje njegova ljevica i čovjeka koji se iskreno sjetio Allaha, pa su mu oči zasuzile. (Vidi Sahihul Buhari bi hašijetis Sindi, 1:170, Sahih Muslim bi šerhin Newewi, 7:120-122, Es sunenul kubra, 10:87, Sunenun Nesai, 8:222-223.)

 

Kad se ljudi namuče i kada im postanu tegobe ovog teškog dana nesnosne, oni će zatražiti od poslanika da mole Allaha,dželle ša’nuhu, da ih spasi tih patnji i da požuri s presudom, pa će ih svaki poslanik upućivati na poslanika poslije sebe, dok ne dođu do našeg Poslanika, Muhammeda, alejhi selam, pa će se zauzeti za njih, a Allah, dželle ša’nuhu, primit će njegovo posredovanje (šefaat) (Fusnota 2.) i ljudi će se uputiti ka konačnoj presudi.

_______________________________

Fusnota 1: Selim bin Amir – prenosilac hadisa od mikdada – kaće: Tako mi Allaha, ja ne znam šta podrazumijeva pod riječju (milja), da li zemljišnu mjeru, ili Mil kojim se šminkaju oči. Sahih Muslim bi šerhin Newewi, 17:196.

Fusnota 2: Ovo je veliki šefaat, koji je odobren samo našem Poslaniku, alejhi selam, između svih ostalih poslanika, alejhi selam. Po pitanju ovog šefaata saglasan je cjelokupan ummet, jer je on ptvrđen sahih hadisima. I on spada u posebno odabrano mjesto Poslanika, alejhi selam, koje mu je obećao Allah, dželle ša’nuhu, u ajetu: “I probdij dio noći u molitvi, – to je samo tvoja dužnost, Gospodar će ti na Onom svijetu hvale dostojno mjesto darovati.” (El-Isra, 79) Vidi šerhul akidetit tahavijje, str.252-253 ve ehedisuš šefaa fi Sahih Muslim bi šerhin Newewi, 3:54-77, šerhul akidetil vasitijje, str. 128, i el akaidul islamijje li Sejjid Sabik, str. 274.

 

 

_______________________________

IZVOR: Iman, dr. Muhammed Nu’ajm Jasin, str. br. 85-86.

PROŽIVLJENJE

Vjerujemo da će Allah, dželle ša’nuhu, poslije nastupa Sudnjeg dana narediti da Israfil puhne po drugi put, i da će se nakon toga povratiti život mrtvima. I to je Dan proživljenja, kad će ljudima biti vraćene njihove duše i tijela, kao što su bili na dunjaluku. Zatim će Allah, dželle ša’nuhu, izvesti ljude iz njihovih kaburova, pa će nevjernici i munafici tada kazati:

Teško nama! Ko nas iz naših grobova oživi? A mumini će reći: “Eto, ostvaruje se prijetnja Milostivog, poslanici su istinu govorili.” (Ja Sin, 52)

 

U vjerodostojnim hadisima se prenosi da će Muhammed, alejhi selam, biti prvi koji će izići iz svog kabura. Poslanik, alejhi selam, kaže: Svi ljudi će pomrijeti tog dana, a ja ću biti prvi koji će ustati, a Musa će tada već stajati pod Aršom, ne znam da li je uopće umro s ostalima. (Sahihul Buhari mea fethul Bari, 11:312.)

________________________

IZVOR: Iman, dr. Muhammed Nu’ajm Jasin, str. br. 85.