NE OBAVLJATI NAMAZ IZA OSOBE KOJA PRIČA ILI SPAVA

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se namaz obavlja pod ovakvim okolnostima i kaže: “Ne klanjajte iza osobe koja spava ili koja priČa”. (Bilježi Ebu Davud, br. 694; Sahihu-l-Džami’, br. 375. i kaže da je hadis hasen – dobar.)

 

 PriČanje osobe Će ometati klanjaČa u namazu, a osoba koja spava može otkriti dio tijela koji ce takođe odvratiti pažnju klanjaču.

 

Hattabi (Allah mu se smilovao) je rekao: “Obavljanje namaza iza osoba koje pričaju Šafija i Ahmed ibn Hanbel smatraju da je mekruh, jer njihovo pričanje ometa klanjača, prilikom obavljanja namaza”. (Avn-l-Ma’bud, 2/388)

 

U pogledu neobavljanja namaza iza osobe koja spava, jedan broj islamskih učenjaka smatra da su dokazi slabi (uključujući Ebu Davuda u njegovom Sunenu, Kitabu-s-Salat…).

 

Bilježi Buhari (Allah mu se smilovao) hadis od Aiše, radijallahu anha, u njegovom Sahihu, Babu-s-Salat halfe en-Na’im: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao običaj da klanja dok sam ja ležala poprečno od njega, na krevetu”. (Sahihu-l-Buhari, Kitabu-s-Salat)

 

Mudžahid, Tavus i Malik smtraju da je mekruh obaviti namaz iza osobe koja spava, jer postoji mogućnost da se pokaže dio tijela koji ce skrenuti pažnju i ometati klanjača. (Fethu-l-Bari)

 

Ako ne postoji mogućnost da se to desi, onda nije mekruh da se obavi namaz za osobom koja spava. A Uzvišeni Allah najbolje zna.

SUZDRŽATI SE OD ZIJEVANJA U NAMAZU

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao je: “Ako za vrjeme namaza osjetite potrebu za zijevanjem, pokušajte da se suzdržite koliko god možete da šejtan ne bi ušao”. (Bilježi Muslim, 4/2293.)

Ako šejtan uđe, može uticati na klanjačevu skrušenost, pored toga što mu se smije kada on zijeva.

E OBAVLJATI NAMAZ PRI POSTOJANJU FIZIOLOŠKIH POTREBA

Nema sumnje da je odstranjivanje fizioloških potreba jedna od činjenica koja utiče na ostvarivanje skrušenosti u namazu. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, zabranio je obavljanje namaza u slučaju da postoji potreba za mokrenjem ili obavljanjem velike nužde. (Bilježi Ibn Madže u svom Sunenu, br. 617; Sahihu-l-Džami’, br. 6832.)

 

 

Ako je neko u takvoj situaciji, prvo treba da ode u nužnik i obavi prirodne potrebe, čak i ako će izostati iz džemata, jer je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ako neko od vas ima potrebu da ode u nužnik, a namaz je već počeo, neka prvo ode u nužnik”. (Bilježi Ebu Davud, br. 88.; Sahihu-l-Džami’, br. 299.)

 

 

Ako se to desi dok klanjač obavlja namaz, treba ga prekinuti, otići i osloboditi se fiziološke potrebe, uzeti abdest i onda ponovo obaviti namaz, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza ako je brana pripremljena ili ako se neko suzdržava od nužde”. (Sahihu-l-Muslim, br. 560.)

 

 

 

 

Suzdržavanje ce u ovom slucaju sigurno negativno uticati na postizanje skrušenosti u namazu. Ovo se odnosi i na oslobadanje vjetrova.

PRIKRIVANJE SKRUŠENOSTI U NAMAZU

Huzejfe, radijallahu anha, imao je običaj da kaže: “Čuvajte se licemjerstva u skrušenosti”. Pa je upitan: “Šta je to licemjerstvo u skrušenosti?” Odgovorio je: “Kada tijelo ispoljava skrušenost koja ne potiče iz srca”.

 

 

Fudail ibn Ijjad je rekao: “Ružno je vidjeti čovjeka da ispoljava skrušenost, koju ne posjeduje njegovo srce”. Neko je vidio čovjeka pogurenog tijela i ramena, pa mu je prišao i rekao, “Skrušenost je tu”, ukazujući na srce, “a ne ovdje”, tapšući ga po ramenima. (El-Medaridž, 521/1)

 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim (Allah mu se smilovao), objašnjavajući razliku između istinske bogobojaznosti i lažne skrušenosti licemjera: “Bogobojaznost vjernika ogleda se u njegovom srcu koje je pokorno, ponizno i svjesno Allahove Veličine; puno strahopoštovanja i strepnje, dok se u potpunosti ne preda svome Uzvišenom Gospodaru. Stidljivo i sa ljubavlju priznaje Njegove blagodati i vlastite greške. Nema sumnje da će skrušenost srca biti praćena i od ostalih organa tijela. Lažna bogobojaznost ispoljava se rametanjem i pretvaranjem, bez udjela srca”. Tako su se neki ashabi utjecali Allahu riječima: “Gospodaru moj, utječem ti se od lažne skrušenosti”. A kada su upitani šta je to lažna skrušenost, odgovorili su: “Da tijelo izgleda skrušeno, a  u srcu poniznosti nema!” Istinski pokoran sluga sputao je fizičke strasti i njegovo je srce ispunjeno svjetlošću Allahove Uzvišenosti. Strasti su ugašene zbog osjećaja ogromnog strahopoštovanja koje ispunjava srce. Tijelo je smireno, a srce postaje spokojno. Rob osjeća sigurnost uz svog Gospodara, dok Uzvišeni Allah spušta smiraj na njega.

 

 

Razmetanje i licemjerno pretjerivanje u skrušenosti jest ponašanje osobe koja želi da se pokaže pred drugima, dok mu je duša, u suštini, prepuna strasti i požuda. Tako njegova spoljašnjost izražava poniznost, ali zvijer – strast leži u njemu i strpljivo čeka u zasjedi da se baci na plijen. (Kitabu-r-Ruh, str. 314., Daru-l-Fikr, Jordan)

 

 

Skrušenost u namazu postiže se kada se srce isprazni i klanjač skoncentriše isključivo na namaz; sve ostalo se zanemaruje i zapostavlja. Samo tada on nalazi utjehu i uživanje u namazu, što potvrđuje Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “…Radost moga srca je u namazu”. (Tefsir ibn Kesir, 5/456. Hadis se nalazi u Musnedu Ahmeda ibn Hanblea, br. 3/128, i u Sahihu-l-Džami’, 3124.)

 

Uzvišeni Allah spominje: El-baši’ine ve-l-Haši’at (Ljudi i žene koji su ponizni pred svojim Gosopodarom), i opisao ih je kao stepen onih koji su odabrani. I kaže da je za njih On pripremio oprost i veliku nagradu (Džennet). (Kur’an, El-Ahzab, 35. ajet)

 

 

Jedna od koristi koju klanjač ima od poniznosti jeste olakšanje namaza. Uzvišeni Allah kaže: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista teško osim poslušnima.” (El-Bekare, 45.) Iskreni vjernici, pokorni Allahu, se boje Njegove kazne i vjeruju u Njegovo obećanje i opomene. To znači da je namaz zaista težak, osim onima koji posjeduju skrušenost. (Tefsir ibn Kesir, 1/125.)

 

 

Skrušenosat je veoma važna, ali ipak lahko išcezava iz srca ljudi. Rijetko je prisutna, posebno u vremenu u kojem živimo. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem ,rekao je: “Prva stvar koja će biti uzdignuta sa zemlje – oduzeta od mog Ummeta jeste skrušenost, tako da ćeš teško sresti roba ponizna”. (Prenosi Et-taberani u El-Kebiru i njegov sened je dobar. Pogledati takode u Sahihu-l-Tegrib, br. 543 i kaže da je sahih.)

 

 

 

IZVOR: Skrušenost u namazu, Muhammed Salih El-Munedžid, str. 11.-13.)

NE PODIZATI POGLED KA NEBU U TOKU NAMAZA

Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upozorio nas je i strogo zabranio da to radimo. Rekao je: “Kada klanjate, ne podižite pogled ka nebu da ne biste izgubili vid”. (Prenosi Ahmed, 5/294; Sahihu-l-Džami’, br. 762.) U drugoj predaji kaže: “Šta je ovim ljudima, pa dižu pogled ka nebu u toku namaza”? U trećoj predaji kaže: “…da podižu pogled kad upućuju dove za vrijeme namaza”? (Prenosi Muslim, br. 429.)

Strogo je upozoravao protiv tog pokreta i rekao je: “Neka prestanu da to rade ili će im vid biti oduzet”. (Bilježi Ahmed, 5258; Sahihu-l-Džami’. 5574)