TEVHID I NJEGOVE VRSTE

Tevhid predstavlja obožavanje  Jednog Jedinog Allaha zbog kojeg je On stvorio svijet. Pa kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu: “A džine i ljude sam stvorio samo zato da me obožavaju“.

Prva vrsta: Tewhid rububijeta i vlasti

 To je potvrđivanje da je Allah, subhanehu ve te’ala, Gospodar svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj. On daje život i smrt, korist i štetu. On je jedini koji se odaziva dovi u nedaćama. Njemu pripada sva vlast. U njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da učinio ono što hoće. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader (sudbinu). Ova vrsta tewhida nije dovoljna da bi čovjek sa njom ušao u islam, nego je potrebno doći i sa onim nužnim dijelom od tewhidul uluhijeta. Zato što je Allah, subhanehu ve te’ala, govorio o mušricima da su potvrdili ovaj dio tewhida jedino Allahu. Uzvišeni Allah kaže:

Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?’ ‘Allah,’ reći će oni. A ti reci: ‘Pa zašto ga se onda ne bojite?” (Prijevod značenja, Junus, 31)

Ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’” (Prijevod značenja, Ez-Zuhruf, 87)

A ako ih upitaš: ‘Ko s neba spušta vodu i s njom mrtvu Zemlju oživljava?’, sigurno će reći: ‘Allah!’” (Prijevod značenja, El-Ankebut, 63)

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?” (Prijevod značenja, En-Neml, 62)

Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali muslimani. Nego je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao: “I ne vjeruje većina njih u Allaha, a da Mu širk ne čine.” (Prijevod značenja, Jusuf, 106)

Mudžahid je o ovom ajetu rekao: “Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove riječi: ‘Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrćuje.” Ovo je bio iman uz širk u njihovom ibadetu nekom drugom.’ Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn Ebi Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slično tome. Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i moć. Tako da su na taj način obožavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao što je hadž, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedaći i slično tome. Pozivali su se na to da su na Ibrahimovoj, a.s., vjeri, pa je Uzvišeni Allah objavio:

Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!” (Pijrevod značenja, Alu Imran, 68)

Neki od njih su vjerovali u proživljenje i svođenje računa. Neki su vjerovali u kader (sudbina). Kao što je Zuhejr rekao: Ostavit će se, pa će se smjestiti u Knjizi i sačuvati za Dan svođenja računa ili će se ubrzati i osvetiti.

Druga vrsta: Tewhidul-uluhijet

To je veličanje Allahovog jedinstva sa svim propisanim ibadetima kao što su: dova, traženje pomoći, tavaf oko Bejtul-harama, prinošenje kurbana, zakletve i prisege Allahu i dr.

Ova vrsta tevhida se temelji na iskrenosti obožavanja Uzvišenog Allaha: u ljubavi, strahu, nadi, osloncu, žudnji i strahu i upućivanju dove samo Allahu. Na tome se temelji iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu – javnih i tajnih – i to samo Njemu bez primjese širka. Od toga se ništa nikome drugom ne može uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tewhid, ono što obuhvataju riječi Uzvišenog:

Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo.” (Prijevod značenja, El-Fatiha, 5)

Ova vrsta tewhida je početak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u šta su pozivali poslanici. To je značenje riječi ‘La ilahe illallah.’   Allah je onaj koji je obožavan sa ljubavlju, strahom, veličanjem, poštivanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tewhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljene knjige. Zbog njega su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od džennetlija i nesretnike od stanovnika vatre.”

 

Treća vrsta: Tewhidul-esmai ves-siffat

Tewhidul-esmai ves-siffat (tevhid imena i svojstava) je sve ono što je spomenuto u Kur’anu i ispavnim hadisima od Allahovih svojstava  s kojima je On opisao Samog Sebe, i  s onim svojstvima sa kojim ga je opisao Njegov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, onom pravom stvarnošću bez ikakvog komentara ili dodavanja , ili opisivanja kakvoće svojstva, i bez ikakvog prepuštanja zbog neznanja.

To je potvrda da je Allah Sveznajući i da je Svemogući. Da je On Živi i Samoopstojeći. Da Ga ne obuzima san, niti drijemež. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve čuje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Aršom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moćni, Gordi. Uzvišen je On visoko iznad onoga što Mu pripisuju. I mnoga druga najljepša imena i uzvišena i savršena svojstva. Ovo također, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvršiti i ono što iz njega nužno prozilazi od tewhida rububijeta i uluhijeta.

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s