Uzvišeni Allah šalje meleke da zaštite neke dobre robove koji nisu vjerovjesnici. Ovo se može odnositi na događaj koji se dogodio nekom čovjeku, a koji Ibn Kesir spominje u komentaru riječi Uzvišenog Allaha: “Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.” (En-Neml, 62.)
On kaže: “Hafiz Ibn Asakir spominje biografiju čovjeka koji se zove Ebu Bekr Muhammed ibn Davud Ed-Dinveri poznat kao Ed-Deki Es-Sufi. Ovaj čovjek kaže: ‘Iznajmljivao sam mazgu za jahanje od Damaska do grada Zubdana. Jedan put je uzjahao neki čovjek. Na putu smo prošli pored nekog puteljka koji nije bio u upotrebi’. On mi reče: ‘Pođi ovim putem bliže je’. Ja sam rekao: ‘Nema potrebe’. On mi reče: ‘Ali,bliže je.’ l mi smo otišli. Došli smo do krševitog mjesta i duboke doline u kojem se nalazio veliki broj leševa, pa mi ovaj čovjek reče: ‘Pridrži glavu mazge da sjašem’. l on je sjahao, zagrnuo rukave, pokupio svoju odjeću i isukao nož namjeravajući da me ubije. Ja sam pobjegao ispred njega, a on me je slijedio. Zaklinjao sam ga Allahom i rekoh mu: ‘Uzmi mazgu i sve što je na njoj.’ On mi reče: ‘To je svakako moje, ali ja želim da te ubijem.’ Plašio sam ga Allahom i kaznom, ali se on nije obazirao. Predao sam se njemu i rekao mu: ‘Žalim da me ostaviš dok klanjam dva rekata’. On mi reče: ‘Požuri’. Stao sam klanjati. Zbrkalo mi se ono što sam znao iz Kur’ana, pa se nisam mogao sjetiti ni jednog harfa. Ostao sam stajati zbunjen, a on je govorio: ‘Hajde, završi.’ Allah je dao da mojim usnama poteku riječi: “Onaj koji se nevoljniku, kad mu se obrati, odaziva, i koji zlo otklanja.” (En-neml, 62.)
Tada sam vidio konjanika kako ide od ulaza doline i u njegovoj ruci je bilo koplje. Njime je gađao ovog čovjeka i pogodilo ga u srce. Pao je mrtav. Ja sam dohvatio konjanika i rekao: Tako ti Allaha, ko si ti?’ On reče: ‘Ja sam izaslanik Onog koji se odaziva onome ko je u nevolji i otklanja loše od njega’. Ovaj čovjek kaže: ‘Uzeosam mazgu i tovar i vratio se zdrav’.
Primjer ovoga je i slanje Džibrila da pomogne lsmailovoj majci u Mekki. U Buhari prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anha, a on od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, priču o lbrahimovoj selidbi sa njegovim sinom Ismailom i suprugom Hadžerom u Meku. lsmailova majka je žurno trčala između Safe i Merve sedam puta tražeći vodu i kada je prišla Mervi čula neki glas. Ponovo je poslušala i čula isti glas, a zatim rekla: “Čula sam te, javi se ako možeš pomoći.” Tada je ugledala meleka na mjestu Zemzema koji je zadnjim dijelom svoje noge, ili krila, udario po pijesku i pojavila se voda. Zatim joj rekao: “Ne boj se da ćeš biti ostavljena. Ovdje se nalazi Allahova kuća koju će sagraditi ovo dijete i njegov otac. Zaista, Allah neće ostaviti Svoje robove.”
Melek koji joj je došao je bio Džibril. U Musnedu se od Ibn Abbasa, a on od Ubejja ibn Kaba prenosi da je rekao: “Nakon što je Džibril iskopao Zemzem svojom petom, lsmailova majka je počela sakupljati pijeskom, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah se smilovao lsmailovoj majci, da je ostavila zemzem da teče on bi bio rijeka koja teče.” (Ahmed u svome Musnedu: 161/5.)
_________________________________
IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 126-128.
