POJAVA JEDŽUDŽA I MEDŽUDŽA

I o ovom predznaku se govori u Kuranu. Allah, dželle ša’nuhu, kaže: “I on opet dođe. I kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. O Zulkarnejne, rekoše oni, Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi. Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao, reče on. Nego samo vi  pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići. Donesite mi velike komade gvožđa! I kad on izravna dvije strane brda, reče: Pušite! A kad ga usija, reče: Donesite mi rastopljen bakar da ga zalijem! I tako oni (Jedžudž i Medžudž) nisu mogli ni da ga pređu niti su mogli da ga prokopaju. Ovo je blagodat Gospodara moga!, reče on. A kada se prijetnja Gospodara moga ispuni, oni će ga sa zemljom sravniti, a prijetnja Gospodara moga će se sigurno ispuniti.” (El-Kehf,92-98)  (Pogledaj fusnotu 1.)

 

I kada se otvore Jedžudž i Medžudž, i kada se ljudi budu niz sve strmine žurno spuštali, i približi se istinita prijetnja, tada će se pogledi nevjernika ukočiti. Teško nama, mi smo prema ovome ravnodušni bili; mi smo sami sebi nepravdu učinili.” (El-Enbija, 96-97)

 

Buharija i Muslim, također prenose od Zejnebe bin Džahš, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, alejhi selam, jedne prilike, sav preplašen, ušao kod nje i povikao: La ilahe illallah, teško Arapima od zla koje se već primaklo, danas se od pregrade Jedžudža i Medžudža otvorilo ovoliko, pa napravi krug kažiprstom i palcem. Zejneb tada reče: O Allahov Poslaniče!, zar ćemo biti uništeni, a među nama ima dobrih ljudi? Reče: Da, ako se poveća zlo.  (Sahihul Buhari mea Fethul Bari, 13.91, i dalje.)

 

Imam Muslim prenosi od Nuvas bin Semana hadis koji smo već citirali, a u kome se spominje silazak Isaa, alejhi selam, i Jedžudž i Medžudž, o čemu Allahov poslanik, alejhi selam, kaže. I Allah, dželle ša’nuhu, poslat će Jedžudža i Medžudža, koji će sa svih uzvišica silaziti, pa će njihov prvi dio proći pored jezera Taberije i ispiti svu vodu, a kada zadnji naiđu, reći će: Izgleda da je ovdje nekad bilo vode.  (Sahih Muslim bi šerhin Newewi, 18:68.)

 

Ima još sahih-hadisa koji govore o Jedžudžu i Medžudžu, a zbir svih ajeta i hadisa kojio njima govore daje čvrsto ubjeđenje u pojavu ovog naroda koji će nered činiti na samom izmaku ovoga svijeta. Zato svaki musliman mora vjerovati sve ono s čime su došli kur’an i sahih-hadisi o njima. A što se tiče određivanja vremena u kome će se oni pojaviti, detalja njihovog izgleda i sl., ili o mjestu u kome se oni sada nalaze, sve to spada u gajb koji nepoznaje niko, osim Allaha, dželle ša’nuhu.

_______________________________________________________

Fusnota 1: Sejjid Kutb, rahimehullahu, tumačeći ove ajete, kaže: Mi sa sigurnošću možemo tvrditi da je mjesto do kojeg je dopro Zulkarnejn između dva brda, ali koja su to dva brda, mi to ne možemo znati. Sve što se iz ajeta može saznati jeste da je on stigao do jednog mjesta koje se nalazi izmedu dvije prirodne pregrade ili između dvije vještačke brane koje rastavlja prolaz i dolina i da je tamo našao zaostao narod koji se jedva sporazumijeva. Kad su uvidjeli da je on snažan i pravedan, ponudili su mu da im podigne branu ispred Jedžudža i Medžudža, koji ih stalno napadaju iza tih dvaju brda preko tog prolaza i nanose im veliku štetu u ljudstvui materijalnim dobrima, a oni nisu u stanju da ih odvrate. Za uzvrat, oni bi mu platili određen iznos novca koji bi sakupili. Međutim, pravedni vladar ostaje dostojan principa dobročinstva i borbe protiv nepravde i nereda i pristaje da im dobrovoljno izgradi branu odbijajući njihovu ponudu. On je uvidio da je najlakši način zatvoriti prolaz između dvije prirodne brane, te je od njih zatražio da ga pomognu materijalnim sredstvima i radnom snagom. Oni mu sabraše velike komade željeza koje postavi između dvije pregrade, pa kad je izravnao željeznu naslagu s visinom dviju pregrada, onda je zatražio usijani bakar, pomiješan sa željezom, da njime zalije branu. Danas se na najsavremeniji naćin upotrebljava isti ovaj sistem za ojaćavanježeljeza i ustanovilo se da davanje određene količine bakra na željezo pojačava njegovu čvrstinu i otpornost. Na to je Allah, dželle ša’nuhu, još tada uputio Zulkarnejna i zabilježio ga u Svetoj vječnoj Knjizi prethodeći time savremenoj ljudskoj nauci stoljećima, čiji broj ne zna niko osim Allaha. Na taj način se potpuno spojiše dvije pregrade i zatvori se put Jedžudžu i Medžudžu, te ga nisu bili u stanju niti preskočiti niti prokopati; postalo im je nemoguće da napadaju taj nedužni i zaostali narod, koji posta siguran i miran. Zulkarnejn pogleda u ogroman projekat koji je izveo, ali ga ne obuze oholost i sila niti ga opi njegova snaga i znanje, nego se on sjeti Allaha, i Njemu se zahvali, i Njemu pripisa ovaj veliki posao koji mu je omogućio. On se potpuno ogradi od svoje moći i pripisa je Allahovoj moći izražavajući se da on vjeruje da će se sve pregrade i brda potpuno smrviti pred nastup Kijametskog dana i da će zemlja postati potpuno gola i ravna… A što se tiče pitanja: ko su Jedžudž i Medžudž, gdje su oni sada, šta je s njima bilo i šta će biti, sve su to pitanja na koja je vrlo teško odgovoriti, jer mi o njima ne znamo ništa više od onoga što nas je o njima Kur’an obavijestio i pojedini sahih-hadisi.  Fi zilali Kur’anil Kerim, 5:411-413.

 

 

_______________________________________________________

IZVOR: Iman, dr. Muhammed Šu’ajb Jasin, str. br. 83-84.

 

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

w

Connecting to %s