Vjerovanje u budući svijet-Ahiret (dr. Fuad Sedić)

Ovaj sastavni dio vjerovanja podrazumijeva vjerovanje u sve ono što nastupa nakon smrti nekog čovjeka: ispitivanje u kaburu, patnja ili uživanje, nestanak dunjaluka i svega što je stvoreno, proživljenje nakon smrti (beas), sakupljanje na jednom mjestu (hašr), polaganje računa (hisab), vaganje dijela na ispravnoj vagi (mizan), zauzimanje za griješnike (šefaat), strahote Sudnjega dana, Džennet i Džehennem i sve ostalo što je vezano za Ahiret. Kao što vidimo, ovaj sastavni dio imana je od onoga što je neviđeno; u ovoj tematici jedini su nam izvor Kur’an i hadis.

Vjerujući u Budući svijet, čovjek osjeća veću odgovornost za djela koja radi, manje pridaje važnost dunjaluku koji će nastupiti, ne žali mnogo zbog onoga što ga je mašilo i ne raduje se previše onome što je zadobio i priprema se za polaganje računa na Sudnjem danu.

Kur’an Časni vrlo često spominje Budući svijet, na svakom mjestu pažljivo utvrđuje njegovo postojanje i pri svakoj prilici upozorava na njega, ćineći to raznim metodama arapskog jezika. Razlog čestog isticanja događaja u Kur’anu, vjerovatno je u tome što ga ljudi vrlo često zaboravljaju i zanemaruju. Zato ih podsjećanje na Drugi svijet podstiče na veću samokontrolu. Jedan od dokaza isticanja važnosti ovog temelja je taj što Kur’an vrlo često veže vjerovanje u Allaha s vjerovanjem u Budući svijet.

Promatrajući kur’anske ajete koji spominju Sudnji dan, razumije se da taj termin obuhvaća dva značenja:

1,  Posljednji moment ovosvjetskog života, kao što se vidi u ovim ajetima: “Pitaju te o Sudnjem danu kada će doći. Reci: ‘To zna samo moj Gospodar’ “, sa ovim se misli na posljednji moment ovog svijeta, zbog toga što se u tom ajetu kaže i ovo: “…doći će vam samo iznenada.” (El-E’araf, 187)
Također, na posljednji moment ovog svijeta ukazuje i ajet: “Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: ‘To jedino Allah zna!’ A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!’ “ (El-Ahzab, 63.)

2. Prvi moment budućeg, drugog svijeta, Ahireta. Allah, dž.š., kaže: “A na dan kad nastupi čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.” (Er-Rum, 55)
Na početak drugog svijeta ukazuje i ovaj kur’anski ajet: “Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’ “ (Gafir, 46)

Vjernik se uvijek prisjeća Kijametskog dana, često čini dobra djela u čežnji za njegovom nagradom, a kloni se zla u granicama svojih mogućnosti, iz straha od njegove kazne. Ako se pred njim ispriječi neko zabranjeno djelo, koje u sebi nosi slast i zadovoljstvo, čovjek se sjeti ahiretske patnje, pa ga napusti, odričući se kratkoročnog užitka. Ako se suoči s teškom obavezom, sjeti se ahiretske nagrade za njegovo izvršenje, pa potakne samog sebe na njega, budeći sebi želju za njim.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 29.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

dunya-vs-akhirah-ocean

Musaove sahife (dr. Fuad Sedić)

bookOne su, opred ostalog, sadržavale:
“Čudim se onome ko sigurno zna da će umrijeti, a i dalje se veseli. Čudim se onome ko je potpuno ubijeđenje da postoji džehennemska vatra, a i dalje se smije. Čudim se onome ko vjeruje u Allahovo određenje (kader), a tome se protivi. Čudim se onome ko vidi dunjaluk i njegovu promjenjljivost s ljudima, pa i pored toga u njemu nalazi smiraj. Čudim se onome ko je čvrsto ubijeđen da će sutra polagati račun, a za to se ne priprema.”  /1/

KUR’AN, A.Š. je posljednja i jedina sačuvana Allahova, dž.š., knjiga koju treba slijediti svako ko se nada Allahovoj milosti i želi ući u Džennet. Allah, dž.š., kaže: “A ova Knjiga koju objavljujemo je bagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala.” (El-En’am, 155.)

Jednom prilikom je Omer, r.a., upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Allahov Poslaniče, mi nekada od židova čujemo neke stvari koje nas zadive, pa bismo li ih zapisali?” Poslanik, mu to zabrani i pojasni: “Nemojte Ehlul-kitabije (sjedbenike ranijih nebeskih knjiga) ništa pitati, jer oni vas ne mogu uputiti, nakon što su sami zalutali. Tako mi Allaha, da je Musa, a.s., živ, ne bi imao drugu mogućnost nego slijediti me.”  /2/

Kur’an i vjera islam jedino mogu spasiti čovječanstvo od katastrofe u koju ih vodi bezbožnički život. Neka nas Allah, dž.š., učini od Njegovih pravih i iskrenih sljedbenika.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 23.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

__________________________________________

/1/  Hadis je sahih, a zabilježili su ga Ibn Hibban u Sahihu i Hakim u Mustedreku.
/2/  Šuabul-iman, 1/200.

Ibrahimove i Musaove sahife (dr. Fuad Sedić)

Allah, dž.š., kaže: “Ovo, doista, ima u davnašnjim listovima (sahifama), listovima Ibrahimovim i Musaovim.” (El-E’ala, 18-19.)

Ebu Zerr, r.a., upitao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Kakve su bile sahife Ibrahima, a.s.?”  Poslanik mu odgovori: “Većina toga su bile pouke, savjeti i opomene…”

Od onoga što su sadržavale Ibrahimove sahife bilo je:
“O silniče i zaneseni vladaru, Ja te nisam poslao da sakupljaš i gomilaš dunjalučke blagodati, nego da odvratiš od Mene dovu onoga kome je učinjena nepravda, jer Ja takvu dovu ne odbijam, makar bila upućena od kafira.
Svaki pametan čovjek, ako je svjestan svoje situacije, treba rasporediti vrijeme; odrediti vrijeme kada će se obraćati Gospodaru, vrijeme kada će sviđati račun sam sa sobom, vrijeme kada će razmišljati o Allahovom, dž.š., stvaranju, vrijeme kada će se posvetiti potrebama, jelu i piću.
Svaki pametan čovjek neće putovati, osim zbog troje: priprema za Onaj svijet, zbog kućnih potrepština neophodnih za život ili zbog užitka u onome što nije haram.
Svaki pametan čovjek mora biti svjestan vremena u kojem živi, voditi računa o poslu, čuvati jezik, jer ko bude računao da je njegov govor od djela za koja će biti pitan, malo će govoriti o onome što ga se ne tiče.”

Ebu Zerr, r.a., upita: “Kakve su bile Musaove, a.s., sahife?”  Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Sve su savjeti iz kojih se uzimaju pouke.”

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedi, str. 22.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_____________________________________________________________

book

Vjerovanje u Allahove knjige (dr. Fuad Sedić)

Jedan od sastavnih dijelova vjerovanja je vjerovanje u Allahove, dž.š., knjige koje je On, iz svoje milosti,  slao kao uputu ljudima preko poslanika. Knjige koje je Allah spomenuo u Kur’anu su: Kur’an, Tevrat, Zebur, Indžil i Suhufi koji su poslati Ibrahimu i Musau, a.s. Suština ovog dijela imana je ubjeđenje da su ove knjige objavljene od Allaha; a jedina nepromijenjena sačuvana je Kur’an, a.š., čije čuvanje Allah, dž.š., garantira.

Allah, dž.š., kaže: “Mi smo, zaista, objavili Zikr (Kur’an) i Mi ćemo ga, zaista, sačuvati.”  (El-Hidžr, 9.)
“O vi koji vjerujete, vjerujte u Allaha, Njegova Poslanika, i Knjigu koja je objavljena Njegovome Poslaniku, i knjigu koja je objavljena prije. Onaj ko ne vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, taj je zapao duboko u zabludu.”

Kur’an je svjedok ranije objavljenim knjigama i mjerilo pomoću kojeg se zna ono što je istinito i tačno, za razliku od onoga što je iskrivljeno i izmijenjeno. Allah, dž.š., kaže: “Mi smo tebi (Muhammede) objavili Knjigu (Kur’an) s istinom, potvrđujući knjigu koja je objavljena prije njega i da je čuva.”  (El-Maide, 48.)

TEVRAT je objavljen Musau, a.s. U njemu se nalaze uputa za ljude i Allahovi propisi. O tome Allah, dž.š., kaže: “A otkud oni da traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, jer nisu nikakvi vjernici. Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo.  (El-Maide, 43-44.)

Sljedbenicima ranijih nebeskih knjiga je najavljen dolazak Muhammeda, a.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika, naređeno im je da ga slijede, obzirom da su propisi Knjige koja je Muhammedu, s.a.v.s., objavljena dokinuli propise ranijih knjiga. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti poslanika, vejrovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze.”  (El-E’araf, 157.)
Također se u Tevratu nalazi i opis vjernika. Pogledaj kur’anski suru El-Feth, ajet 29.

Zebur je objavljen Davudu, a.s.: “A Davudu smo dali Zebur.” (En-Nisa’, 163.)
U Zeburu je zapisano da će Zemlju naslijediti Allahovi dobri robovi: “Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (El-Enbija’, 105.)

INDŽIL je, također, spomenut u Kur’anu na dosta mjesta: “A njemu (Isau) smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen.”  (El-Maide, 46.)
Indžil je sadržavao zakonodavne propise: “I sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu.” (El-Maide, 47.)
U Indžilu se govori o izmjeni nekih tevratskih propisa: “… i da potvrdim istinitost Tevrata objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno.”  (Ali Imran, 50.)

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str 21.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

603135_473490119332897_457457709_n

Vrste meleka i njihova zaduženja (dr. Fuad Sedić)

Melek Džibril donosi Objavu. Allah, dž.š., kaže: “I Kur’an je sigurno Objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.”  (Eš-Šu’ara, 192.)

Melek smrti (Azrail) je zadužen da vadi duše: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti!’ “  (Es-Sedžde, 11.)

Israfil je zadužen surom – trubom kojom će najaviti Kijametski dan. Neki su zaduženi za kišu (Mikail), neki za pisanje ljudskih djela (Kiramen katibun). Allah, dž.š., kaže: “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18.)
“A nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari.” (El-Infitar, 10.)

Neki od meleka čuvaju Allahove robove s prijeda i pozadi. Allah kaže: “…on ima one koji se mijenjaju ispred njega i iza njega, čuvaju ga od Allahova emera.” (Er-Ra’d, 11.)

Postoje meleki koji mole Allaha da oprosti vjernicima grijehe, kao što se ističe u ajetima: “Meleki koji drže Arš i oni koji su oko njega, veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole da budu oprošteni grijesi vejrnicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!’ “  (El-Mu’min, 7-9.)

Meleki donose radosne vijesti, oni su prijatelji i zaštitnici vjernika i na ovom i na budućem svijetu. U Kur’anu se kaže: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki – ‘Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu…’ “  (Fussilet, 30-31.)

Neki meleki su zaduženi Džennetom i njegovim blagodatima (Ridvan i njegovo društvo), a neki Džehennemom i kaznom u njemu (Malik i drugi iz grupe Zebanija, a njih je devetnaest). Neki su zaduženi kaburskim iskušenjima (Munkir i Nekir), neki su nosioci Arša, a neki su zaduženi za kapi sjemena u maternicama i razvoj ploda do udahnuća duše.

Ima meleka koji posjećuju Kabu. Svakog dana u nju uđe sedamdeset hiljada meleka koji se ne vraćaju.

Neki meleki putuju obilazeći skupove na kojima se spominje Allah, dž.š., neki su u safovima na kijamu i ne zamaraju se, neki čine sedždu ne dižući glave, a neki ovdje nisu ni spomenuti, kao što Allah, dž.š., kaže: “Vojsku tvoga Gospodara niko ne zna osim On. Ona je samo opomena i pouka čovječanstvu!” (El-Muddesir, 31.)

Također, postoje meleki koji učvršćuju vjernike u dobrim djelima, pogotovo kada su u džihadu: “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’ U srca nevjernika ja ću strah uliti, pa ih pošijama udarajte i udarajte ih po prstima.” (El-Enfal, 12.)

Abdurrahman ibn Sabit, jedan od tabiina, kaže: “Glavne dunjalučke poslove obavljaju četiri meleka: Džibril, Mikail, melek smrti i Israfil. Džibril upravlja vjetrovima i vojskom, Mikail je zadužen za kišu i biljke, Melek smrti je zadužen za uzimanje duša, a a Israfil im donosi te naredbe.”  /1/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 18.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

________________________________________________________________

/1/  Šuabul-iman, 1/177.

sky

Vjerovanje u meleke (dr. Fuad Sedić)

Od sastavnih dijelova imana je vjerovanje u meleke – časna, pokorna, nevidljiva, duhovna bića koja je Allah, dž.š., stvorio od svjetlosti. Oni ne griješe i izvršavaju ono što im Allah, dž.š., naređuje. Postojanje meleka je utvrđeno Kur’anom, nijekati bilo šta od spoemnutog u Kur’anu rezultiralo bi izlaskom iz vjere.

Svojstva meleka navedena u Kur’anu su:

–  Allah, dž.š., ih je stvorio prije ljudi i rekao im: ” ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.’ Oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati?’ “  (El-Bekare, 30.)

–  Oni su Mu potpuno pokorni i odani: “A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, uzdižemo.”  (El-Bekare, 30.)    “Oni onome što im Allah naredi ne opiru se, i ono što im se naredi izvršavaju… Slave Ga i sedždu Mu čine… Veličaju i zahvaljuju svome Gospodaru i u Njega vjeruju.”

–  Ljudima je data prednost u odnosu na meleke. Kada je Allah, dž.š., stvorio Adema i poučio ga imenima, pitao je meleke o njima pa ih nisu znali, dok ih Adem nije obavijestio. Tada je Allah naredio melekima da učine sedždu Ademu, iz počasti i pozdrava, a ne obožavanja.
Abdullah ibn Amr, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema niko draži Allahu, dž.š., od ljudi.”  “Pa zar ni meleki?” – upitaše ashabi.  “Meleki su potčinjeni (da rade samo dobro), kao što su Sunce  i Mjesec potčinjeni.”  /1/

–  Meleki se ponekad, Allahovim dopuštenjem, mogu pretvoriti u ljudski oblik, kao što je bio slučaj s Ibrahimovim gostima. Došli su u ljudskim likovima, pa im je za večeru ponudio meso debelog teleta: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, osjeti da nisu uobičajeni gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se ne boj’ – rekoše oni. ‘Mi smo Lutovu narodu poslani.’ ”  (Hud, 70.)

–  Njihovo boravište je nebo. Na Zemlju silaze po Allahovoj odredbi: “Ne silazimo osim po odredbi svoga Gospodara!”  (Merjem, 64.)

– Različiti su po obliku i položaju. Allah, dž.š., ih je učinio: “…izaslanicima s po dva, tri i četiri krila. On onome što stvara dodaje što hoće.”  (Fatir, 1.)   “Svakome od vas mjesto je određeno.” (Es-Saffat, 164.)
Od svojstva meleka je da imaju krila, na što ukazuje hadis Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio meleka Džibrila, a.s., sa šest stotina krila.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuas Sedić, str. 17.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

____________________________________________________________________

/1/  Šuabul-iman, 1/175.

sky

Vjerovanje u Muhammedovo poslanstvo (dr. Fuad Sedić)

Vjerovanje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je sastavni dio ispravnog i potpunog šehadeta, nakon čije se potpune primjene garantira ulazak u Džennet. To se jasno vidi iz hadisa koji prenosi Muaz ibn Džebel, r.a.: “Ko bude iskreno svjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, ući će u Džennet.”  /1/
Prema tome, muslimani su dužni vjerovati da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji poslanik i da je poslat svim džinima i ljudima s istinom i uputom. On je najodabraniji Allahov poslanik koji je ujedno i posljednji poslanik kojeg je Allah, dž.š., odaslao ljudima, kao što stoji u ajetu: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40.)

Njegove riječi, djela i ponašanja nam trebaju biti smjernice u životu, jer nam je najbolji uzor. Allah, dž.š., kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”  (El-Ahzab, 21.)

Odlikuje se od ranijih poslanika s nekoliko vrlina od kojih su neke navedene u hadisu koji prenosi Džabir, r.a.: “Odlikovan sam nad ranijim poslanicima s pet stvari: potpomognut sam strahom (koji Allah baca u srca nevjernika) na udaljenosti od mjesec dana hoda, zemlja mi je učinjena mjesto za klanjanje i čistom (za tejemum u nedostatku vode) – pa gdje god nekog od mog ummeta zatekne namaz, neka klanja – dozvoljen mu je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene, dat mi je šefaat i raniji poslanici bili su slani svako svom narodu, a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.”  /2/
U drugom hadisu se od vrlina navodi poslanikova rječitost i to da je on pečat ranijim poslanicima, te da nema poslanika poslije njega. Inače, pojedini učenjaci su nabrojali više od stotinu Poslanikovih, s.a.v.s., specifičnosti i posebnosti.  /3/
Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.’ “ (El-E’araf, 158.)

Kao i ranijim poslanicima, i Muhammedu, s.a.v.s., su  bile date mudžize od kojih je najvažnija Kur’an. Neki učenjaci kažu da je imao oko hiljadu mudžiza. Neki od njih su: raspolovljenje Mjeseca, nazivanje selama od strane kamena, plakanje palminog panja za njim, izvirivanje vode između njegovih, s.a.v.s., prsta, zasićivanje velikog broja ljudi s malom količinom hrane, obavještavanje pečene ovce da je zatrovana, oblak koji mu je pravio hlad, bacanje prašine u lice nevjernika, najavljivanje raznih događaja koji su se kasnije obistinili, itd.

Dolazak Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika je najavljen u ranije objavljenim Allahovim knjigama. Svim ranijim sljedbenicima nebeskih knjiga je naređeno da ga slijede, ako žele biti spašeni.  Obzirom da je Muhammedov, s.a.v.s., vjerozakon dokinuo ranije vjerozakone, on je jedini važeći do Sudnjega dana. Sljedbenicima ranijih knjiga je naređeno da vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., i da ga slijede. Njegov opis i najava u knjigama potvrda su te naredbe i dokaz protiv onih koji mu ne budu povjerovali. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, napisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.” (El-E’raf, 157.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god čuje za mene od pripadnika ovog ummeta, Židova ili Kršćana, pa umre a ne povjeruje u ono sa čime sam ja poslan, bit će od stanovnika Džehennema.”  /4/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 14.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

_______________________________________________________________

/1/  Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.
/2/ Hadis su zabilježili Taberani i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/147.
/3/  Mutefekun alejhi
/4/  Više o ovom pogledaj u djelu “Posebnosti Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog ummeta, F. Sedić

Vjerovanje u Allahove poslanike i vjerovjesnike (dr. Fuad Sedić)

Drugi sastavni dio imana je vjerovanje u Allahove, dž.š., poslanike i vjerovjesnike od kojih su neki imenom spomenuti u Kur’anu. Kao što je sastavni dio vjerovanja da je Allah, dž.š., poslao i druge poslanike i vjerovjesnike u Kur’anu, čiji broj i imena ne zna niko osim Njega. O tome se govori u ovom ajetu: “I prije tebe smo poslanike slali; o nekim od njih smo ti kazivali, a  o nekim nismo kazivali.” (El-Mu’umin, 78.)

Razlika između vjerovjesnika i poslanika je u tome što je vjerovjesnik onaj kojem je došla objava, ali mu nije naređeno dostaviti je drugima, dok je poslanik onaj kome je došla objava i naređeno mu je dostaviti je ljudima. Prema tome, svaki poslanik je vejrovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.

Od Allahove, dž.š., milosti je slanje poslanika sa zadaćom pojašnjavanja ljudima kako treba obožavati Allaha, dž.š., obzirom da smo zbog toga stvoreni. Također, nakon slanja poslanika, ljudi nemaju opravdanje da nisu znali u koga će i kako će vjerovati.
Allah, dž.š., kaže: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.” (En-Nisa’, 165,)
Uzvišeni Allah, također, kaže: “A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: ‘Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.’ “  (Ta-Ha, 134.)

Svaki narod je imao svog poslanika, kao što je rečeno u ovom kur’anskom ajetu: “Svaki narod je imao poslanika.” (Junus, 47.)
Poslanici spomenuti u Kur’anu su: Adem, Idris, Nuh, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jesea, Zul-Kufl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed, s.a.v.s. Najodabraniji od njih (ulul-azmi) su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.s.

Poslanici su bili najodabraniji ljudi iz svog naroda, po znanju i najljepšem ponašanju. Svi su bili muškog roda i nisu imali nikakve nadljudske osobine, osim što ih je Allah, dž.š., ojačao mudžizama kao dokazima njihovog poslanstva.

Što se tiče broja ranijih vjerovjesnika i poslanika, prenosi se da je Ebu Zerr, r.a., upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o broju vjerovjesnika, pa mu je rekao: “Bilo ih je stotinu i dvadeset četiri hiljade.” Ebu Zerr, r.a., priupita: “A koliko je bilo poslanika?”  Poslanik reče: “Tristo i trinaest.”  /1/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 13.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

___________________________________________________________________

/1/ Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.

 

550188_449809935034249_744332487_n

Vjerovanje u Allaha, dž.š. (dr. Fuad Sedić)

Prvi i najvažniji dio imana je šehadet – La ilahe ilellahu – što znači: vjerovanje i čvrsto ubjeđenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š. Ovo je ono čemu je svaki od ranijih poslanika, a.s., pozivao. Vjerovanje u Allaha, dž.š., znači čvrsto ubjeđenje da je Allah, dž.š., Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedino On zaslužuje da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, nade u Njegovu milost, strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savršenstva, i daleko je od bilo kakve manjkavosti.

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “O vjernici, vjerujte u Allaha.” (En-Nisa, 136)

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove.”  (El-Bekare, 285)

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se temelji na pet stvari: šehatedu (svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik), obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.”  /1/

Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova; najvažnije od toga je La ilahe illellahu – Nema drugog boga osim Allaha – a posljednji ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio vjere.”  /2/

Šehadet treba čvrsto srcem vjerovati i jezikom izgovarati, i to je obaveza svakog muslimana, što bi trebalo rezultirati izvršavanjem Allahovih naredbi i klonjenjem zabranjenih stvari. Allah, dž.š., naređuje da se Kelime-i-šehadet vjeruje i očituje: “Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19), kao što osuđuje i kori odnos mušrika prema istom: “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludok pjesnika.’ “  (Es-Saffat, 35-36.)

Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  rekao svome amidži Ebu Talibu na smrti: “Reci La ilahe ilellahu kako bih time svjedočio za tebe na Sudnjem danu!”  On odgovori: “Da se ne bojim da će me Kurejšije izvrgnuti smijehu govoreći kako sam to učinio iz straha, ja bih te time obradovao.”  Nakon toga je Allah, dž.š., objavio ajet: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (El-Kasas, 56.)  /3/

Osman ibn Affan, r.a., priča: “Kada je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je zbunilo i pogodilo mnoge ashabe, i ja sam bio među onima koji su se smeli i zbunili. Pored mene je naišao Omer, r.a., i nazvao mi selam. U tom stanju mu nisam ni odgovorio. On se na mene požalio Ebu Bekru, r.a., pa mi je Ebu Bekr došao i upitao me:
– Tvoj brat ti je nazvao selam, a ti mu nisi odgovorio?
– Nisam ni primjetio da me je poselamio zato što sam bio zbunjen i zabrinut.
– Zbog čega?
– Poslanik, s.a.v.s., je umro, a ja ga nisam stigao upitati u čemu je izlaz iz ove situacije.
– Ja sam ga o tome pitao.
Tada sam ga od radosti počeo grlti i rekoh mu: Draži si mi od oca i majke, ti i jesi preči od mene da ga o tome upitaš!
– Pitao sam Poslanika u čemu je spas iz ove situacije, pa mi je rekao: ‘Ko prihvati onu riječ koju sam ponudio amidži na samrti (tj. šehadet), a on je odbio, to mu je spas.’ ”   /4/

Muaz ibn Džebel, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čije zadnje riječi na dunjaluku budu La ilahe ilellah ući će u Džennet.”  /5/
Osman ibn Affan, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko umre a bude vjerovao da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet.”  /6/
Dva predhodna hadisa ne isključuju da onaj ko bude zaslužio džehennemsku patnju neće pri ulasku u Džennet provesti određeno vrijeme u vatri, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Ko (iskreno) kaže La ilahe illellah to će mu nekad korisiti (spasit će ga), makar prije toga okusio kaznu.”  /7/

Iman se povećava izvršavanjem naredbi, a smanjuje činjenjem grijeha, na što ukazuju i slijedeći ajeti i hadisi:
Allah, dž.š., kaže: “Da bi još više povećali vjerovanje koje već imaju.” (El-Feth, 4.)
“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (El-Enfal, 2.)
“…i da se onima koji su vjernici vjerovanje poveća.” (El-Muddessir, 31.)
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najpotpuniji iman je kod onih vjernika koji su najljepšeg ponašanja.”  /8/

Ljudi se razlikuju u jačini imana na što ukazuju i slijedeći hadisi:
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ničeg se ne bojim svome ummetu, osim slabosti imana.”  /9/
Omer ibn Hattab, r.a., kaže: “Kada bi se izvagao (usporedio) Ebu Bekrov, r.a, iman s imanom ostalih stanovnika Zemlje, prevagnuo bi Ebu Bekrov iman.”  /10/
Alija, r.a., kaže: “Zaista iman počinje kao bijela tačka na srcu, kako se povećava, ta tačka se širi, kada se iman upotpuni, srce postane potpuno bijelo. Munafikluk se pojavi kao crna mrlja na srcu. Kad god se munafikluk poveća, to crnilo se poveća, a kada se upotpuni, srce potpuno pocrni. Tako mi Allaha, kada biste otvorili vjernikova prsa, našli biste njegovo srce bijelo, a kada biste rasporili munafikova prsa, našli biste njegovo srce crno.”  /11/
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je učio sljedeću dovu: “Allahu moj, povećaj mi iman i znanje u fikhu!”  /12/

Molimo Allaha, dž.š., da nam učvrsti vjerovanje!

IZVOR: “Ogranci imana”, dr. Fuad Sedić, str. 9.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_____________________________________________________________-

/1/  Hadis je zabilježio Buharija.
/2/  Hadis je zabilježio Muslim.
/3/  Hadis bilježi Muslim.
/4/  Hadis su zabilježili Ahmed, Bezzar i Ibn Se’ad.
/5/  Hadis je hasen, a zabilježili su ga Ebu Davud, Ahmed i Hakim.
/6/  Hadis je sahih, a zabilježio ga je Ahmed.
/7/  Hadis je sahih, a zabilježili su ga Taberani i Bezzar u Evsatu i Sagiru.
/8/  Hadis sahih, a zabilježili su ga Ahmed, Hakim i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/69.
/9/  Šuabul-iman, 1/63.
/10/  Šuabul-iman, 1/69.
/11/  Hadis su zabilježili Ibn Ebi Šejbe i Bejheki u Šuabul-imanu.
/12/  Lanac ove izreke je pouzdan, a zabilježili su je Adžuri, Ahmed i Bejheki.

Latest-Allah-Name-HD-Wallpapers-Photos-Images-Collection-8

Opasnost iskušenja ženama (dr. Ahmed Ferid)

Nema sumnje da je muslimanski ummet meta cionista i krstaša, te da je žena jedno od najrazornijih oružja njegovog uništenja. Kao što pojedine nemuslimanske vođe rekoše: “Prije će čašica i pjevaljka uništiti muhamedanski narod nego hiljadu topova. Potopite ga u ljubavi prema materiji i prohtjevima”.

U tome im je svesrdnu pomoć pružilo neznanje muslimana o svome Gospodaru i o svojoj vjeri, te njihove sekularne vlade kojima su muslimanski narodi iskušani. Te vlade se grčevito nastoje oduprijeti islamskom buđenju suprostavljajući mu se raskalašenošću, golotinjom i griješenjem. Vrlo je čudno i gotovo nevjerovatno da nemuslimanski Zapad lansira satalite putem kojih emitiraju ateizam i raskalašenost, a da se muslimani naprosto takmiče u kupovini satelitskih antena pomoću kojih direktno primaju ono što uništava stid, ljubomoru i posljednje ostatke islama.

Kur’an ukazuje na opasnost iskušenja ženama, spominjući strast prema njima prije svih drugih stvari. Uzvišeni Allah kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.”  (Ali Imran, 14.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je još prije četrnaest stoljeća objasnio opasnost iskušenja sa ženama i rekao: “Dunjaluk je sladak i privlačan (poput voća), a Allah vas je namjesnicima na njemu učinio i gleda kako postupate. Čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva kušnja Benu-Israila su bile žene.”  /1/

I rekao je: “Poslije sebe za muškarce nisam ostavio veće iskušenje od žena.”  /2/

Pa je rekao: “Žena je avret”  /3/. Kada izađe, šejtan je pažljivo promatra kako bi je zaveo i njome zavodio muškarce.”  /4/

Kako znamo da je iskušenje ženama najveće iskušenje i da je strast prema ženama najveća strast, onda ne čudi da je kur’anski lijek za ovo iskušenje najoriginalniji. Sputavanje i nadzor strasti prema ženama je najbolje su regulirani u islamu koji onemogućava svako sredstvo i zatvara sva vrata zla kroz koja bi ono moglo doći do muslimana, pa da tako padne u blud ili u kušnju sa ženama. Šerijat zabranjuje blud i zatvara svaki put koji mu vodi. Tako je zabranjeno gledati u ženu sa kojom nije dozvoljeno stupiti u brak. Zabranjeno je sa njom se osamiti i rukovati. Žena je obavezna nošenjem islamske odjeće (hidžaba). Nije joj dopušteno da namirisana hoda među muškarcima sa kojima može stupiti u brak, niti da im se obraća zavodljivim govorom. Između vjernika (mu’mina) i bluda (zinaluka) su postavljene ogromne zidine i vrata neprobojna. Musliman koji se doslovno pridržava Allahovog zakona (Šerijata) i koji se zaustavlja na Njegovim granicama je u sigurnoj utvrdi i na sigurnom položaju. Svaka nepažnja i ravnodušnost prema Allahovim granicama narušava stabilnost tih utvrda, i zlo prolazi do njega.

Šejh Muhammed b. Ismail kaže: “Sada možemo pouzdano govoriti o slijedećoj nedvojbenoj istini: ako zastaneš nad zločinom kojim je “ugrižena” čast, “zaklana” čednost i “pogažen” ugled, ako zatim pratiš prve niti kojima je satkan ovaj zločin i pomoću kojih je olakšan njegov put, zasigurno ćeš naći pukotinu u toj ispletenoj mreži koju je Šerijat postavio između muškarca i žene. Kroz tu pukotinu je ušao šejtan. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Allah želi da vam oprosti, a oni, koji se za strastima svojim povode, žele da daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.”  (En-Nisa’, 27-28.)   /5/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 52.

IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV BiH

________________________________________________________

/1/  Muslim, Er-Rikak, /17/55).
/2/  Buhari, En-Nikah, (9/137); Muslim, Er-Rikak, (17/54).
/3/  Komentatori hadisa ovaj hadis tumače dvojako: jedni kažu da je sama žena avret, tj. nešto od čega se stidi i što treba pokriti; drugi pak kažu da na njoj ima dijelova tijela koji su avret. (nap. prev,)
/4/  Et-Tirmizi, Er-Reda’a, (1173). On kaže: “Hadis je hasen-garib.” El-Albani ga smatra sahih-hadisom. Vidjeti: El-Irva’ul Galil (273).
/5/  Muhammed Ahmed b. Ismail, Avdetul-hidžab (3/59-60. Vidi drugo poglavlje djela: Ihrijatul-islami liseddi zerai’il fitneti bil mer’eti.

ZENA