Obaveza pristojnog ponašanja prema poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Ova posebna ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva i određeno lijepo ponašanje prema njemu. Od toga lijepog ponašanja jeste i poštivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah je rekao: “Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao onoga koji treba opominjati da u Allaha i Poslanika Njegovog vjerujete, i da njega – Poslanika, pomognete i poštujete, a Allaha ujutro i navečer slavite.”  (El-Feth, 8-9)

Slavljenje (tesbih) se odnosi na Allaha, dž.š., a podržavanje i poštivanje na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, dž.š., kaže: “Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.”  (El-A’raf, 157.)

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje je definirao podržavanje i poštivanje na slijedeći način: “Podržavanje je sve ono čime se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomaže, snaži i brani od svega što ga uznemirava. Poštivanje je sve ono u čemu ima mira i spokoja kao što je uvažavanje, ukazivanje počasti i, općenito, svaki postupak uvažavanja, plemenitosti, veličanja kojim se štiti od svega onoga što bi izvelo van granice poštovanja.”  /1/

U lijep odnos prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja nenadglasavanje i obraćanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tihim glasom. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.”  (El-Hudžurat, 2.)

U iskazivanje lijepog odgoja naspram Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja i to da se ne istupa ispred njega. Ne govori se prije nego on kaže, niti se govoru drugih daje prednost nad njegovim govorom. O tome Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegovog”.  (El-Hudžurat, 1.)

Lijepo ponašanje je i to da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dozivanju ne smatra jednakim s drugim ljudima, kao što kaže Uzvišeni: “Ne činite dozivanje Poslanika među vama kao dozivanje koje vi jedni drugima upućujete.”  (En-Nur, 63.)  Postoje dva moguća komentara ovog ajeta. Prvi od njih je: “Neka vaši pozivi upućeni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne budu isti kao pozivi koje upućujete jedni drugima.”   Drugi komentar je u značenju: “Nemojte Poslanikov poziv upućen vama smatrati jednakim pozivu koji vi jedni drugima uputite – pa mu se kada hoćete, odazovete, a kada nećete, ne odazovete.”

Uljudnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste i to da ashabi nisu odlazili od njega sve dok za to ne bi zatražili dopuštenje. Uzvišeni Allah je rekao: “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju, a koji se, kada su s njm na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju, sve dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni, koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegovog, doista, vjeruju. I kada oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakvog posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti, jer Allah prašta i On je milostiv.”  (En-Nur, 62.)

Pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njemu je i pristojan razgovor sa njim. To se postiže izborom najljepših i najprikladnijih riječi, finog i suptilnog značenja i klonjenjem svega u čemu je krutost i nepristojnost. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne služite se riječima: ‘Ra’ina’, nego recite: ‘Unzurna’ i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.” (El-Bekare, 104.)

U pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja i pohvala upućena Poslaniku na način kako to njemu dolikuje. Jedna od najboljih pohvala je donošenje selama i salavata na njega, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!”  (El-Ahzab, 56.)

I riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset.”  /2/

Pristojnost prema poslaniku se ispoljava i pomaganjem njegovog Šerijata i žrtvovanjem života, imetka i djece na tom putu. Allah, dž.š., kaže: “Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah.” (Et-Tevbe, 40.)

I kaže: “Nije trebalo da stanovnici Medine, a ni beduini u njenoj blizini, iza Allahovog Poslanika izostanu i da svoj život njegovom životu pretpostave.”  (Et-Tevbe, 120.)

Pojedini savremenici su lijepo ponašanje (edeb) prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podijelili na: srčani, verbalni i praktični. U srčani edeb ubrajaju  vjerovanje i ljubav prema onome sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U verbalni odgoj navode pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u govoru i donošenju salavata i selama na njega. A u praktičnu pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spominju pokornost i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uljudnost (edeb) u Poslanikovom društvu.  /3/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 22.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_________________________________________________________

/1/  Preuzeto iz: Muhammed Muhjiddin Abdul-Hamid, Es-sarimul-mesruri ala šatimir-resuli, str. 422., (sa blagim korekcijama citata).

/2/  Muslim (4/128); Et-Tirmizi (2/270) i Ebu Davud (1516).

/3/  Vidi: Hasan Nur Hasan, Et-te’eddubu mear-resuli fi dav’il kitabi ves-sunneti, str. 128-256.

Al-Mawlid 28

Obaveznost ljubavi prema poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Zaista je Allah, dž.š., ljudima stavio u obavezu ljubav prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Put prema Džennetu je zatvorio za sve ljude, osim za one koji slijede Alahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem; takvima je prsa učinio prostranim i grijehe im oprostio. Poniženim i nevažnim je učinio one koji suprotno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postupaju.

Plemeniti ashabi su postupali u skladu sa onim što zahtijeva ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog njega su žrtvovali svoje očeve, majke i djecu. Borili su se braneći ga, visoko podižući njegovu zastavu, uznoseći njegov sunnet i pomažući njegovo zakonodavstvo (Šerijat). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije napustio ovaj svijet sve dok Arapsko poluostrvo nije postalo islamsko i sve dok se zastava Alahove jednoće (tevhida) nije zavijorila na svim njegovim predjelima. Uzoriti ashabi, a i oni koji su došli nakon njih, nastaviše tim putem nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Osvajali su nove države i srca ljudi sa riječima LA ILAHE ILLALLAH, a znamenja iskrenosti i ljubavi se pokazaše kako pri njima, Allah njima bio zadovoljan, tako i pri onima koji živješe poslije njih.  Kolika li je samo potreba muslimana za ovakvim primjerima istinskog vjerovanja pomoću kojih bi ojačali svoju odlučnost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i požurili ka slijeđenju njegovog sunneta i zakona (šerijata)?

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jedan od đerdana vjerovanja (imana), a dosljedno postupanje po njegovom sunnetu i slijeđenje upute je jasan znak istinske ljubavi prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U isto vrijeme, to je jedan od najvećih znakova ljubavi Uzvišenog Allaha prema ljudima.

Hasan el-Basri je rekao: “Neki su tvrdili da vole Allaha, pa ih je on iskušao sljedećim ajetom: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’…” (Ali Imran, 31.)

Ashabi, Allah njima bio zadovoljan, su govorili: “Mi jako volimo našeg Gospodara,” a On je volio da postavi obilježje toj ljubavi, pa je rekao:

“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.)

Kur’an i Sunnet jasno ukazuju da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mora više voljeti od očeva, sinova i svih ljudi. Uzvišeni Allah je rekao:

“Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, miliji od Allaha i Njegovog Poslanika i od borbe na Njegovom putu – onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese’. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Et-Tevbe, 24.)

Poznato je da Allah nikome ne prijeti tako žestokom prijetnjom ukoliko ne ostavlja neku obavezu (vadžib) ili ne čini nešto što je zabranjeno (haram).

Kadija Ijad kaže: “Ovo je dovoljno kao podstrek, upozorenje, argument i dokaz obaveznosti ljubavi prema njemu, veličine njenog značaja i toga da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostojan te ljubavi. Allah je ukorio svakog onog kome njegov imetak, familija i dijete budu draži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zaprijetio im riječima: “Onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese”. (Et-Tevbe, 24.)

U nastavku ajeta je njih okarakterizirao kao grješnike i kao one koji su zalutali, koje Allah nije uputio.”  /1/

Allah, dž.š., je rekao: “Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi.” (El-Ahzab, 6.)

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u ljubavi, i svemu što ona u sebi podrazumijeva, nama mora biti preči i od nas samih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Niko od vas neće istinski vjerovati sve dok mu ja ne postanem draži od djeteta, roditelja i svih ljudi.” /2/

El-Kurtubi kaže: “Svaka osoba koja ispravno vjeruje u Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, mora osjetiti nešto od te korisne ljubavi, iako se ljudi u tome razlikuju. Jedni su uzeli veću dio tog visokog položaja, a oni koji su većinu vremena provodili u prohtjevima i zaklonjeni nemarom (gafletom) su uzeli manji dio toga. Većina njih, međutim, kada spomene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žarko poželi da ga vidi; to mu postane preče od porodice, djeteta, imetka i roditelja; zbog toga sam sebe izloži opasnostima i u sebi pronađe nepokolebljivi osjećaj ushićenosti. Od te vrste su oni koji se mogu vidjeti kako obilaze mezar Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji gledanju u tragove Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, postojanja daju prednost nad svim drugim. To čine zato što u svojim dušama osjećaju ljubav prema njemu, iako taj osjećaj brzo iščezne pred nadolazećim nemarom, neka Allah pomogne.” /3/

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kod koga se bude nalazilo troje, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli drugu osobu samo radi Allaha i da mrzi povratak u nevjerovanje kao što mrzi da bude bačen u vatru.” /4/

El-Bejdavi je rekao: “Ovo troje je učinjen znamenje potpunog vjerovanja, i to zbog toga što čovjek, nakon što dobro razmisli, shvati da je Allah Onaj koji daje blagodat. Da, suštinski promatrano, osim Njega ne postoji onaj koji daje niti onaj koji zabranjuje. Svi osim Njega su samo posrednici, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je objasnio ono što hoće Njegov Gospodar. Sve to podrazumijeva da Mu se čovjek okrene svojim bićem: da zbog Njega voli ono što On voli i da bude čvrsto ubijeđen kako je istinito sve što je obećao ili čime je zaprijetio. Tako on o tome ima gotovo stvarnu predodžbu; on sijela na kojima se spominje Allah doživljava kao džennetske bašte, a povratak u nevjerovanje poput bacanja u vatru.”  /5/

Prenosi se da je Abdullah b. Hišam rekao: “Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je držao za ruku Omera, r.a., koji mu reče: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samog!’  Poslanik, sallallahu alejh ive sellem, mu reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, nećeš biti pravi vjernik sve dok ti ne budem draži i od tebe samog!’  Na to mu Omer, r.a., reče: ‘Sada si mi, tako mi Allaha, draži i od mene samog!’  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Omere, sada si pravi vjernik!’ “  /6/

Postoje dva stepena (deredže) ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako spominje Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, i to:

PRVI od njih je stroga islamska dužnost (fard). To je ljubav koja iziskuje prihvatanje svega onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio od Allaha. To prihvatanje mora biti protkano ljubavlju, zadovoljstvom, poštovanjem, predanošću i neprihvatanjem nikakve druge upute osim njegove. Zatim dolazi lijepo slijeđenje svega što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio od svoga Gospodara, potom vjerovanje u sve ono o čemu  je on obavijstio (svoj ummet), poslušnost Njemu u izvršavanju svih obaveza i ostavljanju svih zabrana, pomaganje njegove vjere i borba protiv onih koji mu se suprostavljaju, u granicama mogućnosti. Ljubav u ovakvoj mjeri mora postojati, jer vjerovanje bez toga ne može biti potpuno.

DRUGI stepen ljubavi je poželjan. To je ljubav koja podrazumijeva slijeđenje njegovog sunneta u moralu, lijepim običajima, dobrovoljnim radnjama, jelu, piću, odijevanju, lijepom postupanju prema njegovim suprugama i drugim oblicima potpunog odgoja i čistog morala. Ova ljubav podrazumijeva i želju za poznavanjem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života i njegovih iskustava, ushićenost srca zbog ljubavi prema njemu, spominjanje, poštovanje, slušanje i davanje prednosti riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nad riječima svih drugih stvorenja. Najvažnije od svega toga jeste sijeđenje Poslanika u njegovoj ovosvjetskoj skromnosti (zuhdu), zadovoljstvu sa posjedovanjem malog dijela dunjaluka i njegovom velikom željom za onim svijetom (ahiretom).

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 18.

TEKST IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV Bosna

_______________________________________________

/1/  Eš-Šifa’ (2/18).

/2/  Buhari (1/74-75); Muslim (2/15), Poglavlje o vjerovanju (imanu).

/3/  Fethul-bari (1/77).

/4/  Buhari (1/77); Muslim (2/13): Et-Tirmizi, Kitabul-imani (10/91).

/5/  Fethul-bari (1/78).

/6/  Buhari, Kitabu ejmani ven-nuzuri, (8/161).

Al-Mawlid 28