Opasnost iskušenja ženama (dr. Ahmed Ferid)

Nema sumnje da je muslimanski ummet meta cionista i krstaša, te da je žena jedno od najrazornijih oružja njegovog uništenja. Kao što pojedine nemuslimanske vođe rekoše: “Prije će čašica i pjevaljka uništiti muhamedanski narod nego hiljadu topova. Potopite ga u ljubavi prema materiji i prohtjevima”.

U tome im je svesrdnu pomoć pružilo neznanje muslimana o svome Gospodaru i o svojoj vjeri, te njihove sekularne vlade kojima su muslimanski narodi iskušani. Te vlade se grčevito nastoje oduprijeti islamskom buđenju suprostavljajući mu se raskalašenošću, golotinjom i griješenjem. Vrlo je čudno i gotovo nevjerovatno da nemuslimanski Zapad lansira satalite putem kojih emitiraju ateizam i raskalašenost, a da se muslimani naprosto takmiče u kupovini satelitskih antena pomoću kojih direktno primaju ono što uništava stid, ljubomoru i posljednje ostatke islama.

Kur’an ukazuje na opasnost iskušenja ženama, spominjući strast prema njima prije svih drugih stvari. Uzvišeni Allah kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.”  (Ali Imran, 14.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je još prije četrnaest stoljeća objasnio opasnost iskušenja sa ženama i rekao: “Dunjaluk je sladak i privlačan (poput voća), a Allah vas je namjesnicima na njemu učinio i gleda kako postupate. Čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva kušnja Benu-Israila su bile žene.”  /1/

I rekao je: “Poslije sebe za muškarce nisam ostavio veće iskušenje od žena.”  /2/

Pa je rekao: “Žena je avret”  /3/. Kada izađe, šejtan je pažljivo promatra kako bi je zaveo i njome zavodio muškarce.”  /4/

Kako znamo da je iskušenje ženama najveće iskušenje i da je strast prema ženama najveća strast, onda ne čudi da je kur’anski lijek za ovo iskušenje najoriginalniji. Sputavanje i nadzor strasti prema ženama je najbolje su regulirani u islamu koji onemogućava svako sredstvo i zatvara sva vrata zla kroz koja bi ono moglo doći do muslimana, pa da tako padne u blud ili u kušnju sa ženama. Šerijat zabranjuje blud i zatvara svaki put koji mu vodi. Tako je zabranjeno gledati u ženu sa kojom nije dozvoljeno stupiti u brak. Zabranjeno je sa njom se osamiti i rukovati. Žena je obavezna nošenjem islamske odjeće (hidžaba). Nije joj dopušteno da namirisana hoda među muškarcima sa kojima može stupiti u brak, niti da im se obraća zavodljivim govorom. Između vjernika (mu’mina) i bluda (zinaluka) su postavljene ogromne zidine i vrata neprobojna. Musliman koji se doslovno pridržava Allahovog zakona (Šerijata) i koji se zaustavlja na Njegovim granicama je u sigurnoj utvrdi i na sigurnom položaju. Svaka nepažnja i ravnodušnost prema Allahovim granicama narušava stabilnost tih utvrda, i zlo prolazi do njega.

Šejh Muhammed b. Ismail kaže: “Sada možemo pouzdano govoriti o slijedećoj nedvojbenoj istini: ako zastaneš nad zločinom kojim je “ugrižena” čast, “zaklana” čednost i “pogažen” ugled, ako zatim pratiš prve niti kojima je satkan ovaj zločin i pomoću kojih je olakšan njegov put, zasigurno ćeš naći pukotinu u toj ispletenoj mreži koju je Šerijat postavio između muškarca i žene. Kroz tu pukotinu je ušao šejtan. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Allah želi da vam oprosti, a oni, koji se za strastima svojim povode, žele da daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.”  (En-Nisa’, 27-28.)   /5/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 52.

IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV BiH

________________________________________________________

/1/  Muslim, Er-Rikak, /17/55).
/2/  Buhari, En-Nikah, (9/137); Muslim, Er-Rikak, (17/54).
/3/  Komentatori hadisa ovaj hadis tumače dvojako: jedni kažu da je sama žena avret, tj. nešto od čega se stidi i što treba pokriti; drugi pak kažu da na njoj ima dijelova tijela koji su avret. (nap. prev,)
/4/  Et-Tirmizi, Er-Reda’a, (1173). On kaže: “Hadis je hasen-garib.” El-Albani ga smatra sahih-hadisom. Vidjeti: El-Irva’ul Galil (273).
/5/  Muhammed Ahmed b. Ismail, Avdetul-hidžab (3/59-60. Vidi drugo poglavlje djela: Ihrijatul-islami liseddi zerai’il fitneti bil mer’eti.

ZENA

Obaveznost pokornosti poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Brojni dokazi iz mudre Knjige i časnog sunneta ukazuju na obaveznost pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavanje njegovih naredbi i slijeđenje njegove blagoslovljene upute. Od tih dokaza su i riječi Uzvišenog: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, pa vi slušate šta on govori.” (El-Enfal, 20.)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!”  (Muhammed, 33.)

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.”  (Ali Imran, 132.)

“Pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu; a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54)

“A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovom bude pokoravao – postići će uspjeh veliki.”  (El-Ahzab, 71.)

“Onoga ko se pokoravao Allahu i Poslaniku Njegovom, On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeku teku, u kojima će vječno ostati – a to je uspjeh veliki!”   (En-Nisa’, 13.)

“Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.”  (El-Hašr, 7.)

“Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu.”  (En-Nisa’, 80)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Poslanika Njegovog ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.”  (El-Ahzab, 36.)

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”  (En-Nur, 63.)

Od tih dokaza su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu je najbolji govor Allahova knjiga, najbolja uputa je Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa, a najgore su novotarije – a svaka novotarija je zabluda.”  /1/

Kao i hadis koji prenosi Irbad b. Sarija: “Oni koji od vas budu živjeli poslije mene će vidjeti mnoga razilaženja. Zato se čvrsto držite moga sunneta i sunneta pravednih vladara poslije mene i čvrsto se za njega prihvatite. Čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija je zabluda.”  /2/

Jedan od tih dokaza je i predaja u kojoj Ebu-Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj primjer i primjer onog sa čime me je Allah poslao je kao primjer čovjeka koji dođe svom narodu i kaže mu: ‘Narode, svojim očima sam vidio vojsku koja dolazi. Ja sam vam jasni opominjač, spašavajte se!’  Pa ga jedna skupina posluša, te početkom noći u miru naspusti to mjesto i spasi se. Druga skupina mu ne povjeruje, ostane na istom mjestu, te ih zorom vojska napadne i uništi. Takav je slučaj onog koji mi se pokori i slijedi ono sa čime sam poslan i onog koji mi je neposlušan i koji lažnom smatra istinu sa kojom sam poslan.”  /3/

Od Mikdama b. Ma’dikerba se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Data mi je knjiga i uz nju nešto poput nje. Primiče se vrijeme u kojem će sit čovjek naslonjen u udobnu fotelju reći: ‘Dužni ste pridržavati se ovog Kur’ana. Dozvolite ono što u njemu nađete da je dozvoljeno, a zabranite ono što u njemu nađete da je zabranjeno.’ “  /4/

Ibrad b. Sarija kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ostavio sam vas na čistoj stazi, njena noć je jednaka njenom danu. Sa njega će skrenuti samo onaj koji je izgubljen.” /5/

Prenosi se od Abdullaha b. Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki posao ima svoju žestinu, a svaka žestina ima svoje vrijeme trajanja. Čije vrijeme bude u skladu sa mojim sunnetom – on je upućen. A čije vrijeme bude  u skladu sa nečim drugim – on je izgubljen.”  /6/

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Omer b. el-Hattab, r.a., našao jedan dio knjige i donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On se naljutio i rekao mu: “Zar ste, sine Hattabov, zbunjeni u pogledu toga? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, došao sam vam sa čistom i jasnom knjigom.”  /7/

Od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne želi moj sunnet, ne pripada meni.”  /8/

Aišra, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u našu vjeru unese ono što nije od nje, to se odbacuje”. U drugoj predaji stoji: “Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa našom vjerom, ono se odbacuje,”  /9/  Pod pojmom “odbacuje” se misli da je taj postupak neispravan i da se po njemu ne može postupati.

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 25.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

________________________________________________________________

/1/  Muslim, Kitabul džumu’ati, (6/153).

/2/  Ahmed (4/126-127); Ebu Davud 812/359-360); Et-Tirmii (10/144)- Et-Tirmizi kaže: “Ovaj hadis je hasen-sahih.”  El-Albani je mišljenja da je ovaj hadis vjerodostojan (sahih).

/3/  Buhari (13/264); Muslim (1/70).

/4/  Ebu Davud (4580); Ibn Madže (12). El-Albani ga smatra sahih-hadisom.

/5/  Hadis navodi Ibn Ebi-Asim u djelu Es-Sunne. El-Albani o njemu kaže: “Hadis je sahih, a njegovi prenosioci su pouzdani. Slabost je u Ebu-Salihu, ali postoje druge predaje koje ovu čine jakom.”

/6/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28); Ahmed (2/188, 210); Ibn Hibban (1/182). El-Albani o ovom hadisu kaže: “Hadis je vjerodostojan (sahih) po Muslimovom i Buharijevim uvjetima.”

/7/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28(. El-Albani kaže: “Hadis je hasen, a njegovi prenosioci su pouzdani osim Mudžalida, a on je Ibn-Seid, koji je salb prenosilac. Hadis je ipak dobar i ima druge lance prenosilaca.”

/8/  Dio hadisa kojeg bilježe Buhari (9/89-90) i Muslim (9/176).

/9/  Buhari (5/301; Muslim (12/16).

550188_449809935034249_744332487_n