Vjerovanje u Muhammedovo poslanstvo (dr. Fuad Sedić)

Vjerovanje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je sastavni dio ispravnog i potpunog šehadeta, nakon čije se potpune primjene garantira ulazak u Džennet. To se jasno vidi iz hadisa koji prenosi Muaz ibn Džebel, r.a.: “Ko bude iskreno svjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, ući će u Džennet.”  /1/
Prema tome, muslimani su dužni vjerovati da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji poslanik i da je poslat svim džinima i ljudima s istinom i uputom. On je najodabraniji Allahov poslanik koji je ujedno i posljednji poslanik kojeg je Allah, dž.š., odaslao ljudima, kao što stoji u ajetu: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40.)

Njegove riječi, djela i ponašanja nam trebaju biti smjernice u životu, jer nam je najbolji uzor. Allah, dž.š., kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”  (El-Ahzab, 21.)

Odlikuje se od ranijih poslanika s nekoliko vrlina od kojih su neke navedene u hadisu koji prenosi Džabir, r.a.: “Odlikovan sam nad ranijim poslanicima s pet stvari: potpomognut sam strahom (koji Allah baca u srca nevjernika) na udaljenosti od mjesec dana hoda, zemlja mi je učinjena mjesto za klanjanje i čistom (za tejemum u nedostatku vode) – pa gdje god nekog od mog ummeta zatekne namaz, neka klanja – dozvoljen mu je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene, dat mi je šefaat i raniji poslanici bili su slani svako svom narodu, a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.”  /2/
U drugom hadisu se od vrlina navodi poslanikova rječitost i to da je on pečat ranijim poslanicima, te da nema poslanika poslije njega. Inače, pojedini učenjaci su nabrojali više od stotinu Poslanikovih, s.a.v.s., specifičnosti i posebnosti.  /3/
Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.’ “ (El-E’araf, 158.)

Kao i ranijim poslanicima, i Muhammedu, s.a.v.s., su  bile date mudžize od kojih je najvažnija Kur’an. Neki učenjaci kažu da je imao oko hiljadu mudžiza. Neki od njih su: raspolovljenje Mjeseca, nazivanje selama od strane kamena, plakanje palminog panja za njim, izvirivanje vode između njegovih, s.a.v.s., prsta, zasićivanje velikog broja ljudi s malom količinom hrane, obavještavanje pečene ovce da je zatrovana, oblak koji mu je pravio hlad, bacanje prašine u lice nevjernika, najavljivanje raznih događaja koji su se kasnije obistinili, itd.

Dolazak Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika je najavljen u ranije objavljenim Allahovim knjigama. Svim ranijim sljedbenicima nebeskih knjiga je naređeno da ga slijede, ako žele biti spašeni.  Obzirom da je Muhammedov, s.a.v.s., vjerozakon dokinuo ranije vjerozakone, on je jedini važeći do Sudnjega dana. Sljedbenicima ranijih knjiga je naređeno da vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., i da ga slijede. Njegov opis i najava u knjigama potvrda su te naredbe i dokaz protiv onih koji mu ne budu povjerovali. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, napisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.” (El-E’raf, 157.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god čuje za mene od pripadnika ovog ummeta, Židova ili Kršćana, pa umre a ne povjeruje u ono sa čime sam ja poslan, bit će od stanovnika Džehennema.”  /4/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 14.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

_______________________________________________________________

/1/  Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.
/2/ Hadis su zabilježili Taberani i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/147.
/3/  Mutefekun alejhi
/4/  Više o ovom pogledaj u djelu “Posebnosti Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog ummeta, F. Sedić

Vjerovanje u Allahove poslanike i vjerovjesnike (dr. Fuad Sedić)

Drugi sastavni dio imana je vjerovanje u Allahove, dž.š., poslanike i vjerovjesnike od kojih su neki imenom spomenuti u Kur’anu. Kao što je sastavni dio vjerovanja da je Allah, dž.š., poslao i druge poslanike i vjerovjesnike u Kur’anu, čiji broj i imena ne zna niko osim Njega. O tome se govori u ovom ajetu: “I prije tebe smo poslanike slali; o nekim od njih smo ti kazivali, a  o nekim nismo kazivali.” (El-Mu’umin, 78.)

Razlika između vjerovjesnika i poslanika je u tome što je vjerovjesnik onaj kojem je došla objava, ali mu nije naređeno dostaviti je drugima, dok je poslanik onaj kome je došla objava i naređeno mu je dostaviti je ljudima. Prema tome, svaki poslanik je vejrovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.

Od Allahove, dž.š., milosti je slanje poslanika sa zadaćom pojašnjavanja ljudima kako treba obožavati Allaha, dž.š., obzirom da smo zbog toga stvoreni. Također, nakon slanja poslanika, ljudi nemaju opravdanje da nisu znali u koga će i kako će vjerovati.
Allah, dž.š., kaže: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.” (En-Nisa’, 165,)
Uzvišeni Allah, također, kaže: “A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: ‘Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.’ “  (Ta-Ha, 134.)

Svaki narod je imao svog poslanika, kao što je rečeno u ovom kur’anskom ajetu: “Svaki narod je imao poslanika.” (Junus, 47.)
Poslanici spomenuti u Kur’anu su: Adem, Idris, Nuh, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jesea, Zul-Kufl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed, s.a.v.s. Najodabraniji od njih (ulul-azmi) su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.s.

Poslanici su bili najodabraniji ljudi iz svog naroda, po znanju i najljepšem ponašanju. Svi su bili muškog roda i nisu imali nikakve nadljudske osobine, osim što ih je Allah, dž.š., ojačao mudžizama kao dokazima njihovog poslanstva.

Što se tiče broja ranijih vjerovjesnika i poslanika, prenosi se da je Ebu Zerr, r.a., upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o broju vjerovjesnika, pa mu je rekao: “Bilo ih je stotinu i dvadeset četiri hiljade.” Ebu Zerr, r.a., priupita: “A koliko je bilo poslanika?”  Poslanik reče: “Tristo i trinaest.”  /1/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 13.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

___________________________________________________________________

/1/ Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.

 

550188_449809935034249_744332487_n