Vjerovanje u budući svijet-Ahiret (dr. Fuad Sedić)

Ovaj sastavni dio vjerovanja podrazumijeva vjerovanje u sve ono što nastupa nakon smrti nekog čovjeka: ispitivanje u kaburu, patnja ili uživanje, nestanak dunjaluka i svega što je stvoreno, proživljenje nakon smrti (beas), sakupljanje na jednom mjestu (hašr), polaganje računa (hisab), vaganje dijela na ispravnoj vagi (mizan), zauzimanje za griješnike (šefaat), strahote Sudnjega dana, Džennet i Džehennem i sve ostalo što je vezano za Ahiret. Kao što vidimo, ovaj sastavni dio imana je od onoga što je neviđeno; u ovoj tematici jedini su nam izvor Kur’an i hadis.

Vjerujući u Budući svijet, čovjek osjeća veću odgovornost za djela koja radi, manje pridaje važnost dunjaluku koji će nastupiti, ne žali mnogo zbog onoga što ga je mašilo i ne raduje se previše onome što je zadobio i priprema se za polaganje računa na Sudnjem danu.

Kur’an Časni vrlo često spominje Budući svijet, na svakom mjestu pažljivo utvrđuje njegovo postojanje i pri svakoj prilici upozorava na njega, ćineći to raznim metodama arapskog jezika. Razlog čestog isticanja događaja u Kur’anu, vjerovatno je u tome što ga ljudi vrlo često zaboravljaju i zanemaruju. Zato ih podsjećanje na Drugi svijet podstiče na veću samokontrolu. Jedan od dokaza isticanja važnosti ovog temelja je taj što Kur’an vrlo često veže vjerovanje u Allaha s vjerovanjem u Budući svijet.

Promatrajući kur’anske ajete koji spominju Sudnji dan, razumije se da taj termin obuhvaća dva značenja:

1,  Posljednji moment ovosvjetskog života, kao što se vidi u ovim ajetima: “Pitaju te o Sudnjem danu kada će doći. Reci: ‘To zna samo moj Gospodar’ “, sa ovim se misli na posljednji moment ovog svijeta, zbog toga što se u tom ajetu kaže i ovo: “…doći će vam samo iznenada.” (El-E’araf, 187)
Također, na posljednji moment ovog svijeta ukazuje i ajet: “Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: ‘To jedino Allah zna!’ A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!’ “ (El-Ahzab, 63.)

2. Prvi moment budućeg, drugog svijeta, Ahireta. Allah, dž.š., kaže: “A na dan kad nastupi čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.” (Er-Rum, 55)
Na početak drugog svijeta ukazuje i ovaj kur’anski ajet: “Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’ “ (Gafir, 46)

Vjernik se uvijek prisjeća Kijametskog dana, često čini dobra djela u čežnji za njegovom nagradom, a kloni se zla u granicama svojih mogućnosti, iz straha od njegove kazne. Ako se pred njim ispriječi neko zabranjeno djelo, koje u sebi nosi slast i zadovoljstvo, čovjek se sjeti ahiretske patnje, pa ga napusti, odričući se kratkoročnog užitka. Ako se suoči s teškom obavezom, sjeti se ahiretske nagrade za njegovo izvršenje, pa potakne samog sebe na njega, budeći sebi želju za njim.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 29.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

dunya-vs-akhirah-ocean

Musaove sahife (dr. Fuad Sedić)

bookOne su, opred ostalog, sadržavale:
“Čudim se onome ko sigurno zna da će umrijeti, a i dalje se veseli. Čudim se onome ko je potpuno ubijeđenje da postoji džehennemska vatra, a i dalje se smije. Čudim se onome ko vjeruje u Allahovo određenje (kader), a tome se protivi. Čudim se onome ko vidi dunjaluk i njegovu promjenjljivost s ljudima, pa i pored toga u njemu nalazi smiraj. Čudim se onome ko je čvrsto ubijeđen da će sutra polagati račun, a za to se ne priprema.”  /1/

KUR’AN, A.Š. je posljednja i jedina sačuvana Allahova, dž.š., knjiga koju treba slijediti svako ko se nada Allahovoj milosti i želi ući u Džennet. Allah, dž.š., kaže: “A ova Knjiga koju objavljujemo je bagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite, da bi vam se milost ukazala.” (El-En’am, 155.)

Jednom prilikom je Omer, r.a., upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Allahov Poslaniče, mi nekada od židova čujemo neke stvari koje nas zadive, pa bismo li ih zapisali?” Poslanik, mu to zabrani i pojasni: “Nemojte Ehlul-kitabije (sjedbenike ranijih nebeskih knjiga) ništa pitati, jer oni vas ne mogu uputiti, nakon što su sami zalutali. Tako mi Allaha, da je Musa, a.s., živ, ne bi imao drugu mogućnost nego slijediti me.”  /2/

Kur’an i vjera islam jedino mogu spasiti čovječanstvo od katastrofe u koju ih vodi bezbožnički život. Neka nas Allah, dž.š., učini od Njegovih pravih i iskrenih sljedbenika.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 23.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

__________________________________________

/1/  Hadis je sahih, a zabilježili su ga Ibn Hibban u Sahihu i Hakim u Mustedreku.
/2/  Šuabul-iman, 1/200.

Ibrahimove i Musaove sahife (dr. Fuad Sedić)

Allah, dž.š., kaže: “Ovo, doista, ima u davnašnjim listovima (sahifama), listovima Ibrahimovim i Musaovim.” (El-E’ala, 18-19.)

Ebu Zerr, r.a., upitao je Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Kakve su bile sahife Ibrahima, a.s.?”  Poslanik mu odgovori: “Većina toga su bile pouke, savjeti i opomene…”

Od onoga što su sadržavale Ibrahimove sahife bilo je:
“O silniče i zaneseni vladaru, Ja te nisam poslao da sakupljaš i gomilaš dunjalučke blagodati, nego da odvratiš od Mene dovu onoga kome je učinjena nepravda, jer Ja takvu dovu ne odbijam, makar bila upućena od kafira.
Svaki pametan čovjek, ako je svjestan svoje situacije, treba rasporediti vrijeme; odrediti vrijeme kada će se obraćati Gospodaru, vrijeme kada će sviđati račun sam sa sobom, vrijeme kada će razmišljati o Allahovom, dž.š., stvaranju, vrijeme kada će se posvetiti potrebama, jelu i piću.
Svaki pametan čovjek neće putovati, osim zbog troje: priprema za Onaj svijet, zbog kućnih potrepština neophodnih za život ili zbog užitka u onome što nije haram.
Svaki pametan čovjek mora biti svjestan vremena u kojem živi, voditi računa o poslu, čuvati jezik, jer ko bude računao da je njegov govor od djela za koja će biti pitan, malo će govoriti o onome što ga se ne tiče.”

Ebu Zerr, r.a., upita: “Kakve su bile Musaove, a.s., sahife?”  Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: “Sve su savjeti iz kojih se uzimaju pouke.”

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedi, str. 22.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_____________________________________________________________

book

Vjerovanje u Allahove knjige (dr. Fuad Sedić)

Jedan od sastavnih dijelova vjerovanja je vjerovanje u Allahove, dž.š., knjige koje je On, iz svoje milosti,  slao kao uputu ljudima preko poslanika. Knjige koje je Allah spomenuo u Kur’anu su: Kur’an, Tevrat, Zebur, Indžil i Suhufi koji su poslati Ibrahimu i Musau, a.s. Suština ovog dijela imana je ubjeđenje da su ove knjige objavljene od Allaha; a jedina nepromijenjena sačuvana je Kur’an, a.š., čije čuvanje Allah, dž.š., garantira.

Allah, dž.š., kaže: “Mi smo, zaista, objavili Zikr (Kur’an) i Mi ćemo ga, zaista, sačuvati.”  (El-Hidžr, 9.)
“O vi koji vjerujete, vjerujte u Allaha, Njegova Poslanika, i Knjigu koja je objavljena Njegovome Poslaniku, i knjigu koja je objavljena prije. Onaj ko ne vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove knjige, Njegove poslanike i Sudnji dan, taj je zapao duboko u zabludu.”

Kur’an je svjedok ranije objavljenim knjigama i mjerilo pomoću kojeg se zna ono što je istinito i tačno, za razliku od onoga što je iskrivljeno i izmijenjeno. Allah, dž.š., kaže: “Mi smo tebi (Muhammede) objavili Knjigu (Kur’an) s istinom, potvrđujući knjigu koja je objavljena prije njega i da je čuva.”  (El-Maide, 48.)

TEVRAT je objavljen Musau, a.s. U njemu se nalaze uputa za ljude i Allahovi propisi. O tome Allah, dž.š., kaže: “A otkud oni da traže od tebe da im sudiš kad imaju Tevrat, u kome su Allahovi propisi? Oni ni poslije presude tvoje ne bi bili zadovoljni, jer nisu nikakvi vjernici. Mi smo objavili Tevrat, u kome je uputstvo i svjetlo.  (El-Maide, 43-44.)

Sljedbenicima ranijih nebeskih knjiga je najavljen dolazak Muhammeda, a.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika, naređeno im je da ga slijede, obzirom da su propisi Knjige koja je Muhammedu, s.a.v.s., objavljena dokinuli propise ranijih knjiga. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti poslanika, vejrovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, zapisana nalaze.”  (El-E’araf, 157.)
Također se u Tevratu nalazi i opis vjernika. Pogledaj kur’anski suru El-Feth, ajet 29.

Zebur je objavljen Davudu, a.s.: “A Davudu smo dali Zebur.” (En-Nisa’, 163.)
U Zeburu je zapisano da će Zemlju naslijediti Allahovi dobri robovi: “Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali da će Zemlju Moji čestiti robovi naslijediti.” (El-Enbija’, 105.)

INDŽIL je, također, spomenut u Kur’anu na dosta mjesta: “A njemu (Isau) smo dali Indžil, u kome je bilo uputstvo i svjetlo, da potvrdi Tevrat, prije njega objavljen.”  (El-Maide, 46.)
Indžil je sadržavao zakonodavne propise: “I sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu.” (El-Maide, 47.)
U Indžilu se govori o izmjeni nekih tevratskih propisa: “… i da potvrdim istinitost Tevrata objavljenog prije mene, i da vam dopustim nešto što vam je bilo zabranjeno.”  (Ali Imran, 50.)

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str 21.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

603135_473490119332897_457457709_n