Zapovjedjeno mi je da se borim protiv ljudi sve dok ne kazu LA ILAHE ILLELLAH

HADIS 4.

Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao:
– Tek što je umro Allahov Poslanik i Ebu Bekr bio izabran za njegova nasljednika, nekoliko arapskih plemena otkazalo je halifi svoju pokornost. (Na halifinu odluku da ih silom upokori) obratio mu se Omer ibn el-Hattab, r.a.:
– Zar ćeš primijeniti silu protiv ljudi na koje se odnose riječi Allahova Poslanika: “Zapovjeđeno mije da se borim pr

otiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha a onaj ko posvjedoči da nema boga osim Allaha, zaštitio je preda mnom svoju imovinu i svoj život, osim u slučaju Božijeg prava kad će Allah s njim sviđati račune?!”
Na to mu Ebu Bekr reče:
– Tako mi Allaha, odlučno ću se boriti protiv onih koji odvajaju namaz od zekata, jer zekat je imovinsko pravo, i tako mi Allaha, ako mi budu uskratili makar jedan ‘ikal (priuzu) od zekata koga su Allahovu
Poslaniku davali, povest ću borbu protiv njih zbog uskraćivanja tog prava!
Omer ibn el-Hattab, r.a., kaže:
-I ja sam, tako mi Allaha, tada shvatio da je Allah prosvijetlio srce Ebu Bekrovo za borbu (na Allahovom putu) i bilo mi je potpuno jasno da je u pravu!
HADIS 5.
Od Ibn Omera ibn el-Hattaba, Allah bio zadovoljan njima dvojicom, se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Zapovjeđeno mije da se borim protiv ljudi sve dok ne posvjedoče da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, dok ne počnu namaze obavljati i zekat davati, a kada tako učine, zaštitili su preda mnom svoje živote i imovinu svoju, osim u slučajevima kada to Šerijat nalaže, a konačno sviđanje računa pripada Allahu.”

Početak vjerovanja

HADIS 1.

Prenosi se da je Ebu Džemre rekao:
– Bijah posrednik u prijenosu hadisa između Abdullaha, sina Abbasova, i jedne skupine ljudi u času kad mu priđe neka žena i upita ga o moštu u grnčarijskoj posudi. Abdullah je skupini odgovorio:
– Izaslanstvo Abdu-l-Kajsa je došlo Poslaniku, s.a.v.s., te ih je on upitao:

“Čije ste vi izaslanstvo?”
Odgovoriše mu:
– Izaslanstvo smo Rebi’e.
Poslanik im kaza:
“Dobro došla skupino koja nema poniženja niti se kaje (zbog primanja islama).”
Nato će oni:
– Allahov Poslaniče, dolazimo ti iz dalekog kraja i od tebe nas dijeli predio nastanjen nevjernicima plemena (Mudar). Mi ti, uistinu, ne možemo doći u neko drugo vrijeme, osim u svetom mjesecu. Zato, daj nam glavne zapovijedi koje ćemo prenijeti onima koji su ostali iza nas a koje će nas u Džennet uvesti!
Abdullah dalje kaže:
– Tada im je Poslanik četiri stvari zapovjedio i četiri zabranio: zapovjedio im je da vjeruju u Allaha Jedinog – upitavši ih:
“Znate li vi šta to znači vjerovanje u Allaha Jedinog?”
Oni odgovoriše:
– Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.
Tada im Poslanik kaza:
“Posvjedočenje da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik, obavljanje propisanih namaza, davanje zekata, post u ramazanu te obavezno davanje petine vašeg (vojnog) plijena.”
Zabranio im je upotrebu posuda od suhe tikve (ad-duba’u), posuda od gorkih divljih tikvica (el-hantem) i posuda premazanih smolom -katranom (jer se voće u njima brzo ukiseli i pretvori u vino).
Šu’be prenosi:
– Možda je kazao: “kace (posude) od palminog panja (nakir)”.
I još im je naglasio:
“Zapamtite to i prenesite onima vašim tamo!”
Ibn Mu’az dodaje u predaji koju prenosi od svog oca:
– Allahov Poslanik je rekao Ešedždžu ‘Abdi-l-Kajsu:
“Ti imaš dvije vrline koje Allah voli: blagost i samokontrolu -samosuzdržljivost?”
HADIS 2.
Prenosi se da je Ebu Hurejre, r.a., rekao:
– Jednog dana pojavio se Poslanik pred ljudima i tom prilikom pristupio mu je neki čovjek i upitao ga:
– Allahov Poslaniče, šta je to iman?
Odgovorio mu je:
“Da vjeruješ u Allaha, u Njegove meleke, u Njegovu Knjigu i u susret sa Njim, u Njegove poslanike te da vjeruješ u proživljenje na Sudnjem danu.”
Ovaj još upita:
– Šta je to islam?
Odgovorio mu je:
“Islam je: da vjeruješ u Allaha i da Mu u Njegovoj božanstvenosti ništa ne pridružuješ, da obavljaš propisane namaze, da izdvajaš naređeni zekat i da postiš mjesec ramazan.”
On još upita:
– A šta je to ihsan (najviši stupanj u vjeri), Allahov Poslaniče?
On mu odgovori:
“Da iskazuješ vjerovanje u Allaha kao da Ga gledaš, jer, iako ti Njega ne vidiš, On tebe vidi.”
– A kada će nastupiti Sudnji dan (Es-Sa’ah)? – upita ponovo ovaj?
Poslanik mu odgovori:
“Upitani ne zna o tome ništa više od onog koji pita, ali kazat ću ti o njegovim predznacima: Kada robinja rodi svoga gospodara,* to je jedan od njegovih predznaka; kada bijedni i neugledni postanu vladarima – i to je jedan od njegovih predznaka; kada se goniči stada (pastiri) počnu nadmetati u izgradnji visokih zgrada** – i to je jedan od njegovih predznaka. Pet stvari ne zna niko drugi osim Allaha.” Zatim je citirao ajet: Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u maternicama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten. (Lukman, 34.)
Nepoznati se, potom, udaljio, a Poslanik povika:
“Vratite mi ga nazad!”
Pokušaše vratiti neznanca, ali njega već bijaše nestalo. Tada Poslanik kaza:
“Ovo bijaše Džibril. Došao je da ljude pouči njihovoj vjeri.”
HADIS 3.
Od Se’ida ibn el-Musejjeba se prenosi da je njegov otac pričao:
– Kada je Ebu Talib bio na smrtnoj postelji, došao mu je u posjetu Allahov Poslanik i kod njega zatekao Ebu Džehla i Abdullaha ibn Ebu Umejje ibn el-Mugiru. Allahov Poslanik mu se obratio riječima:
“Amidža, izgovori riječi šehadeta – La ilahe illallah – Nema boga osim Allaha, riječi zarad kojih ću ti svjedočiti pred Alla

hom!”
Ebu Džehl i Abdullah ibn Ebu Umejje odvraćali su ga od toga govoreći mu: – Ebu Talibe, zar ćeš napustiti vjeru Abdulmuttalibovu?
Poslanik mu nije prestajao ponavljati svoj zahtjev sve dok Ebu Talib nije izgovorio svoje posljednje riječi – da ostaje u vjeri Abdulmuttalibovoj – odbivši izgovoriti La ilahe illallah. Nato mu Poslanik kaza:
“Tako mi Allaha! Moliću se Allahu za tebe sve dok mi to ne bude bilo zabranjeno!”
Tim povodom objavi Uzvišeni Allah Poslaniku sljedeće: Nema pravo Vjerovjesnik kao ni oni koji vjeruju oprosta tražiti za mnogobošce, makar im bili i bliska rodbina, nakon što im je bilo jasno obznanjeno da su oni stanovnici Vatre paklene. (Et-Tevbe, 113.)
I u slučaju Ebu Taliba, Allah objavi Poslaniku: Ti, doista, ne upućuješ onog koga ti voliš, nego Allah upućuje na Pravi put onog koga On hoće i On je najobavješteniji o onima koji su na Pravi put upućeni. (El-Kasas, 56.)

ZABRANA OSAMLJIVANJA SA ŽENOM STRANKINJOM

Prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhu, od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Neka se čovjek ne osamljuje sa ženom strankinjom, osim u prisustvu njenog mahrema. Neka žena ne putuje osim sa mahremom. Čuvši to, neki čovjek upita; “Allahov Poslaniče! Moja žena je otišla sama na hadždž`, a ja sam, kao što vidiš, u borbi na Allahovom putu.” Idi i obavi hadždž sa svojom ženom” – naredi mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim)

Ko je mahrem? Mahrem je muška osoba s kojom postoji trajna zapreka sklapanja braka, poput sina i njegovih muških potomaka, oca, djeda, brata i njegovih muških potomaka, amidže, dajidže. Dozvoljeno je ženi da putuje s tim osobama, da se osami s njima, da otkrije dio tijela koji je za druge, izuzev muža, avret.

Kod nas, nažalost, ovo naređenje Poslanika, sallallahu alejhi  ve sellem, se ne primjenjuje. Tako vidimo, ne samo da se muškarac osamljuje sa ženom strankinjom, nego da njih dvoje javno čine blud. Molim Allaha, dželle ša’nuhu da popravi naše stanje. Amin