Vjerovanje u budući svijet-Ahiret (dr. Fuad Sedić)

Ovaj sastavni dio vjerovanja podrazumijeva vjerovanje u sve ono što nastupa nakon smrti nekog čovjeka: ispitivanje u kaburu, patnja ili uživanje, nestanak dunjaluka i svega što je stvoreno, proživljenje nakon smrti (beas), sakupljanje na jednom mjestu (hašr), polaganje računa (hisab), vaganje dijela na ispravnoj vagi (mizan), zauzimanje za griješnike (šefaat), strahote Sudnjega dana, Džennet i Džehennem i sve ostalo što je vezano za Ahiret. Kao što vidimo, ovaj sastavni dio imana je od onoga što je neviđeno; u ovoj tematici jedini su nam izvor Kur’an i hadis.

Vjerujući u Budući svijet, čovjek osjeća veću odgovornost za djela koja radi, manje pridaje važnost dunjaluku koji će nastupiti, ne žali mnogo zbog onoga što ga je mašilo i ne raduje se previše onome što je zadobio i priprema se za polaganje računa na Sudnjem danu.

Kur’an Časni vrlo često spominje Budući svijet, na svakom mjestu pažljivo utvrđuje njegovo postojanje i pri svakoj prilici upozorava na njega, ćineći to raznim metodama arapskog jezika. Razlog čestog isticanja događaja u Kur’anu, vjerovatno je u tome što ga ljudi vrlo često zaboravljaju i zanemaruju. Zato ih podsjećanje na Drugi svijet podstiče na veću samokontrolu. Jedan od dokaza isticanja važnosti ovog temelja je taj što Kur’an vrlo često veže vjerovanje u Allaha s vjerovanjem u Budući svijet.

Promatrajući kur’anske ajete koji spominju Sudnji dan, razumije se da taj termin obuhvaća dva značenja:

1,  Posljednji moment ovosvjetskog života, kao što se vidi u ovim ajetima: “Pitaju te o Sudnjem danu kada će doći. Reci: ‘To zna samo moj Gospodar’ “, sa ovim se misli na posljednji moment ovog svijeta, zbog toga što se u tom ajetu kaže i ovo: “…doći će vam samo iznenada.” (El-E’araf, 187)
Također, na posljednji moment ovog svijeta ukazuje i ajet: “Ljudi te pitaju o Smaku svijeta, reci: ‘To jedino Allah zna!’ A ti ne znaš, možda je Smak svijeta blizu!’ “ (El-Ahzab, 63.)

2. Prvi moment budućeg, drugog svijeta, Ahireta. Allah, dž.š., kaže: “A na dan kad nastupi čas oživljenja, zločinci će se zaklinjati da su u grobovima samo jedan čas ostali; a i prije su istinu izbjegavali.” (Er-Rum, 55)
Na početak drugog svijeta ukazuje i ovaj kur’anski ajet: “Oni će se ujutro i naveče u vatri pržiti, a kada nastupi Čas: ‘Uvedite faraonove ljude u patnju najtežu!’ “ (Gafir, 46)

Vjernik se uvijek prisjeća Kijametskog dana, često čini dobra djela u čežnji za njegovom nagradom, a kloni se zla u granicama svojih mogućnosti, iz straha od njegove kazne. Ako se pred njim ispriječi neko zabranjeno djelo, koje u sebi nosi slast i zadovoljstvo, čovjek se sjeti ahiretske patnje, pa ga napusti, odričući se kratkoročnog užitka. Ako se suoči s teškom obavezom, sjeti se ahiretske nagrade za njegovo izvršenje, pa potakne samog sebe na njega, budeći sebi želju za njim.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 29.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

dunya-vs-akhirah-ocean

Vjerovanje u Muhammedovo poslanstvo (dr. Fuad Sedić)

Vjerovanje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je sastavni dio ispravnog i potpunog šehadeta, nakon čije se potpune primjene garantira ulazak u Džennet. To se jasno vidi iz hadisa koji prenosi Muaz ibn Džebel, r.a.: “Ko bude iskreno svjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, ući će u Džennet.”  /1/
Prema tome, muslimani su dužni vjerovati da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji poslanik i da je poslat svim džinima i ljudima s istinom i uputom. On je najodabraniji Allahov poslanik koji je ujedno i posljednji poslanik kojeg je Allah, dž.š., odaslao ljudima, kao što stoji u ajetu: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40.)

Njegove riječi, djela i ponašanja nam trebaju biti smjernice u životu, jer nam je najbolji uzor. Allah, dž.š., kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”  (El-Ahzab, 21.)

Odlikuje se od ranijih poslanika s nekoliko vrlina od kojih su neke navedene u hadisu koji prenosi Džabir, r.a.: “Odlikovan sam nad ranijim poslanicima s pet stvari: potpomognut sam strahom (koji Allah baca u srca nevjernika) na udaljenosti od mjesec dana hoda, zemlja mi je učinjena mjesto za klanjanje i čistom (za tejemum u nedostatku vode) – pa gdje god nekog od mog ummeta zatekne namaz, neka klanja – dozvoljen mu je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene, dat mi je šefaat i raniji poslanici bili su slani svako svom narodu, a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.”  /2/
U drugom hadisu se od vrlina navodi poslanikova rječitost i to da je on pečat ranijim poslanicima, te da nema poslanika poslije njega. Inače, pojedini učenjaci su nabrojali više od stotinu Poslanikovih, s.a.v.s., specifičnosti i posebnosti.  /3/
Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.’ “ (El-E’araf, 158.)

Kao i ranijim poslanicima, i Muhammedu, s.a.v.s., su  bile date mudžize od kojih je najvažnija Kur’an. Neki učenjaci kažu da je imao oko hiljadu mudžiza. Neki od njih su: raspolovljenje Mjeseca, nazivanje selama od strane kamena, plakanje palminog panja za njim, izvirivanje vode između njegovih, s.a.v.s., prsta, zasićivanje velikog broja ljudi s malom količinom hrane, obavještavanje pečene ovce da je zatrovana, oblak koji mu je pravio hlad, bacanje prašine u lice nevjernika, najavljivanje raznih događaja koji su se kasnije obistinili, itd.

Dolazak Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika je najavljen u ranije objavljenim Allahovim knjigama. Svim ranijim sljedbenicima nebeskih knjiga je naređeno da ga slijede, ako žele biti spašeni.  Obzirom da je Muhammedov, s.a.v.s., vjerozakon dokinuo ranije vjerozakone, on je jedini važeći do Sudnjega dana. Sljedbenicima ranijih knjiga je naređeno da vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., i da ga slijede. Njegov opis i najava u knjigama potvrda su te naredbe i dokaz protiv onih koji mu ne budu povjerovali. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, napisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.” (El-E’raf, 157.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god čuje za mene od pripadnika ovog ummeta, Židova ili Kršćana, pa umre a ne povjeruje u ono sa čime sam ja poslan, bit će od stanovnika Džehennema.”  /4/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 14.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

_______________________________________________________________

/1/  Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.
/2/ Hadis su zabilježili Taberani i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/147.
/3/  Mutefekun alejhi
/4/  Više o ovom pogledaj u djelu “Posebnosti Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog ummeta, F. Sedić

Opasnost iskušenja ženama (dr. Ahmed Ferid)

Nema sumnje da je muslimanski ummet meta cionista i krstaša, te da je žena jedno od najrazornijih oružja njegovog uništenja. Kao što pojedine nemuslimanske vođe rekoše: “Prije će čašica i pjevaljka uništiti muhamedanski narod nego hiljadu topova. Potopite ga u ljubavi prema materiji i prohtjevima”.

U tome im je svesrdnu pomoć pružilo neznanje muslimana o svome Gospodaru i o svojoj vjeri, te njihove sekularne vlade kojima su muslimanski narodi iskušani. Te vlade se grčevito nastoje oduprijeti islamskom buđenju suprostavljajući mu se raskalašenošću, golotinjom i griješenjem. Vrlo je čudno i gotovo nevjerovatno da nemuslimanski Zapad lansira satalite putem kojih emitiraju ateizam i raskalašenost, a da se muslimani naprosto takmiče u kupovini satelitskih antena pomoću kojih direktno primaju ono što uništava stid, ljubomoru i posljednje ostatke islama.

Kur’an ukazuje na opasnost iskušenja ženama, spominjući strast prema njima prije svih drugih stvari. Uzvišeni Allah kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.”  (Ali Imran, 14.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je još prije četrnaest stoljeća objasnio opasnost iskušenja sa ženama i rekao: “Dunjaluk je sladak i privlačan (poput voća), a Allah vas je namjesnicima na njemu učinio i gleda kako postupate. Čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva kušnja Benu-Israila su bile žene.”  /1/

I rekao je: “Poslije sebe za muškarce nisam ostavio veće iskušenje od žena.”  /2/

Pa je rekao: “Žena je avret”  /3/. Kada izađe, šejtan je pažljivo promatra kako bi je zaveo i njome zavodio muškarce.”  /4/

Kako znamo da je iskušenje ženama najveće iskušenje i da je strast prema ženama najveća strast, onda ne čudi da je kur’anski lijek za ovo iskušenje najoriginalniji. Sputavanje i nadzor strasti prema ženama je najbolje su regulirani u islamu koji onemogućava svako sredstvo i zatvara sva vrata zla kroz koja bi ono moglo doći do muslimana, pa da tako padne u blud ili u kušnju sa ženama. Šerijat zabranjuje blud i zatvara svaki put koji mu vodi. Tako je zabranjeno gledati u ženu sa kojom nije dozvoljeno stupiti u brak. Zabranjeno je sa njom se osamiti i rukovati. Žena je obavezna nošenjem islamske odjeće (hidžaba). Nije joj dopušteno da namirisana hoda među muškarcima sa kojima može stupiti u brak, niti da im se obraća zavodljivim govorom. Između vjernika (mu’mina) i bluda (zinaluka) su postavljene ogromne zidine i vrata neprobojna. Musliman koji se doslovno pridržava Allahovog zakona (Šerijata) i koji se zaustavlja na Njegovim granicama je u sigurnoj utvrdi i na sigurnom položaju. Svaka nepažnja i ravnodušnost prema Allahovim granicama narušava stabilnost tih utvrda, i zlo prolazi do njega.

Šejh Muhammed b. Ismail kaže: “Sada možemo pouzdano govoriti o slijedećoj nedvojbenoj istini: ako zastaneš nad zločinom kojim je “ugrižena” čast, “zaklana” čednost i “pogažen” ugled, ako zatim pratiš prve niti kojima je satkan ovaj zločin i pomoću kojih je olakšan njegov put, zasigurno ćeš naći pukotinu u toj ispletenoj mreži koju je Šerijat postavio između muškarca i žene. Kroz tu pukotinu je ušao šejtan. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Allah želi da vam oprosti, a oni, koji se za strastima svojim povode, žele da daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.”  (En-Nisa’, 27-28.)   /5/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 52.

IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV BiH

________________________________________________________

/1/  Muslim, Er-Rikak, /17/55).
/2/  Buhari, En-Nikah, (9/137); Muslim, Er-Rikak, (17/54).
/3/  Komentatori hadisa ovaj hadis tumače dvojako: jedni kažu da je sama žena avret, tj. nešto od čega se stidi i što treba pokriti; drugi pak kažu da na njoj ima dijelova tijela koji su avret. (nap. prev,)
/4/  Et-Tirmizi, Er-Reda’a, (1173). On kaže: “Hadis je hasen-garib.” El-Albani ga smatra sahih-hadisom. Vidjeti: El-Irva’ul Galil (273).
/5/  Muhammed Ahmed b. Ismail, Avdetul-hidžab (3/59-60. Vidi drugo poglavlje djela: Ihrijatul-islami liseddi zerai’il fitneti bil mer’eti.

ZENA

Obaveznost pokornosti poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Brojni dokazi iz mudre Knjige i časnog sunneta ukazuju na obaveznost pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavanje njegovih naredbi i slijeđenje njegove blagoslovljene upute. Od tih dokaza su i riječi Uzvišenog: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, pa vi slušate šta on govori.” (El-Enfal, 20.)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!”  (Muhammed, 33.)

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.”  (Ali Imran, 132.)

“Pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu; a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54)

“A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovom bude pokoravao – postići će uspjeh veliki.”  (El-Ahzab, 71.)

“Onoga ko se pokoravao Allahu i Poslaniku Njegovom, On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeku teku, u kojima će vječno ostati – a to je uspjeh veliki!”   (En-Nisa’, 13.)

“Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.”  (El-Hašr, 7.)

“Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu.”  (En-Nisa’, 80)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Poslanika Njegovog ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.”  (El-Ahzab, 36.)

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”  (En-Nur, 63.)

Od tih dokaza su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu je najbolji govor Allahova knjiga, najbolja uputa je Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa, a najgore su novotarije – a svaka novotarija je zabluda.”  /1/

Kao i hadis koji prenosi Irbad b. Sarija: “Oni koji od vas budu živjeli poslije mene će vidjeti mnoga razilaženja. Zato se čvrsto držite moga sunneta i sunneta pravednih vladara poslije mene i čvrsto se za njega prihvatite. Čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija je zabluda.”  /2/

Jedan od tih dokaza je i predaja u kojoj Ebu-Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj primjer i primjer onog sa čime me je Allah poslao je kao primjer čovjeka koji dođe svom narodu i kaže mu: ‘Narode, svojim očima sam vidio vojsku koja dolazi. Ja sam vam jasni opominjač, spašavajte se!’  Pa ga jedna skupina posluša, te početkom noći u miru naspusti to mjesto i spasi se. Druga skupina mu ne povjeruje, ostane na istom mjestu, te ih zorom vojska napadne i uništi. Takav je slučaj onog koji mi se pokori i slijedi ono sa čime sam poslan i onog koji mi je neposlušan i koji lažnom smatra istinu sa kojom sam poslan.”  /3/

Od Mikdama b. Ma’dikerba se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Data mi je knjiga i uz nju nešto poput nje. Primiče se vrijeme u kojem će sit čovjek naslonjen u udobnu fotelju reći: ‘Dužni ste pridržavati se ovog Kur’ana. Dozvolite ono što u njemu nađete da je dozvoljeno, a zabranite ono što u njemu nađete da je zabranjeno.’ “  /4/

Ibrad b. Sarija kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ostavio sam vas na čistoj stazi, njena noć je jednaka njenom danu. Sa njega će skrenuti samo onaj koji je izgubljen.” /5/

Prenosi se od Abdullaha b. Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki posao ima svoju žestinu, a svaka žestina ima svoje vrijeme trajanja. Čije vrijeme bude u skladu sa mojim sunnetom – on je upućen. A čije vrijeme bude  u skladu sa nečim drugim – on je izgubljen.”  /6/

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Omer b. el-Hattab, r.a., našao jedan dio knjige i donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On se naljutio i rekao mu: “Zar ste, sine Hattabov, zbunjeni u pogledu toga? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, došao sam vam sa čistom i jasnom knjigom.”  /7/

Od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne želi moj sunnet, ne pripada meni.”  /8/

Aišra, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u našu vjeru unese ono što nije od nje, to se odbacuje”. U drugoj predaji stoji: “Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa našom vjerom, ono se odbacuje,”  /9/  Pod pojmom “odbacuje” se misli da je taj postupak neispravan i da se po njemu ne može postupati.

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 25.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

________________________________________________________________

/1/  Muslim, Kitabul džumu’ati, (6/153).

/2/  Ahmed (4/126-127); Ebu Davud 812/359-360); Et-Tirmii (10/144)- Et-Tirmizi kaže: “Ovaj hadis je hasen-sahih.”  El-Albani je mišljenja da je ovaj hadis vjerodostojan (sahih).

/3/  Buhari (13/264); Muslim (1/70).

/4/  Ebu Davud (4580); Ibn Madže (12). El-Albani ga smatra sahih-hadisom.

/5/  Hadis navodi Ibn Ebi-Asim u djelu Es-Sunne. El-Albani o njemu kaže: “Hadis je sahih, a njegovi prenosioci su pouzdani. Slabost je u Ebu-Salihu, ali postoje druge predaje koje ovu čine jakom.”

/6/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28); Ahmed (2/188, 210); Ibn Hibban (1/182). El-Albani o ovom hadisu kaže: “Hadis je vjerodostojan (sahih) po Muslimovom i Buharijevim uvjetima.”

/7/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28(. El-Albani kaže: “Hadis je hasen, a njegovi prenosioci su pouzdani osim Mudžalida, a on je Ibn-Seid, koji je salb prenosilac. Hadis je ipak dobar i ima druge lance prenosilaca.”

/8/  Dio hadisa kojeg bilježe Buhari (9/89-90) i Muslim (9/176).

/9/  Buhari (5/301; Muslim (12/16).

550188_449809935034249_744332487_n

Obaveza pristojnog ponašanja prema poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Ova posebna ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva i određeno lijepo ponašanje prema njemu. Od toga lijepog ponašanja jeste i poštivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah je rekao: “Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao onoga koji treba opominjati da u Allaha i Poslanika Njegovog vjerujete, i da njega – Poslanika, pomognete i poštujete, a Allaha ujutro i navečer slavite.”  (El-Feth, 8-9)

Slavljenje (tesbih) se odnosi na Allaha, dž.š., a podržavanje i poštivanje na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, dž.š., kaže: “Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.”  (El-A’raf, 157.)

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje je definirao podržavanje i poštivanje na slijedeći način: “Podržavanje je sve ono čime se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomaže, snaži i brani od svega što ga uznemirava. Poštivanje je sve ono u čemu ima mira i spokoja kao što je uvažavanje, ukazivanje počasti i, općenito, svaki postupak uvažavanja, plemenitosti, veličanja kojim se štiti od svega onoga što bi izvelo van granice poštovanja.”  /1/

U lijep odnos prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja nenadglasavanje i obraćanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tihim glasom. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.”  (El-Hudžurat, 2.)

U iskazivanje lijepog odgoja naspram Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja i to da se ne istupa ispred njega. Ne govori se prije nego on kaže, niti se govoru drugih daje prednost nad njegovim govorom. O tome Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegovog”.  (El-Hudžurat, 1.)

Lijepo ponašanje je i to da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dozivanju ne smatra jednakim s drugim ljudima, kao što kaže Uzvišeni: “Ne činite dozivanje Poslanika među vama kao dozivanje koje vi jedni drugima upućujete.”  (En-Nur, 63.)  Postoje dva moguća komentara ovog ajeta. Prvi od njih je: “Neka vaši pozivi upućeni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne budu isti kao pozivi koje upućujete jedni drugima.”   Drugi komentar je u značenju: “Nemojte Poslanikov poziv upućen vama smatrati jednakim pozivu koji vi jedni drugima uputite – pa mu se kada hoćete, odazovete, a kada nećete, ne odazovete.”

Uljudnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste i to da ashabi nisu odlazili od njega sve dok za to ne bi zatražili dopuštenje. Uzvišeni Allah je rekao: “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju, a koji se, kada su s njm na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju, sve dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni, koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegovog, doista, vjeruju. I kada oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakvog posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti, jer Allah prašta i On je milostiv.”  (En-Nur, 62.)

Pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njemu je i pristojan razgovor sa njim. To se postiže izborom najljepših i najprikladnijih riječi, finog i suptilnog značenja i klonjenjem svega u čemu je krutost i nepristojnost. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne služite se riječima: ‘Ra’ina’, nego recite: ‘Unzurna’ i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.” (El-Bekare, 104.)

U pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja i pohvala upućena Poslaniku na način kako to njemu dolikuje. Jedna od najboljih pohvala je donošenje selama i salavata na njega, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!”  (El-Ahzab, 56.)

I riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset.”  /2/

Pristojnost prema poslaniku se ispoljava i pomaganjem njegovog Šerijata i žrtvovanjem života, imetka i djece na tom putu. Allah, dž.š., kaže: “Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah.” (Et-Tevbe, 40.)

I kaže: “Nije trebalo da stanovnici Medine, a ni beduini u njenoj blizini, iza Allahovog Poslanika izostanu i da svoj život njegovom životu pretpostave.”  (Et-Tevbe, 120.)

Pojedini savremenici su lijepo ponašanje (edeb) prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podijelili na: srčani, verbalni i praktični. U srčani edeb ubrajaju  vjerovanje i ljubav prema onome sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U verbalni odgoj navode pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u govoru i donošenju salavata i selama na njega. A u praktičnu pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spominju pokornost i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uljudnost (edeb) u Poslanikovom društvu.  /3/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 22.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_________________________________________________________

/1/  Preuzeto iz: Muhammed Muhjiddin Abdul-Hamid, Es-sarimul-mesruri ala šatimir-resuli, str. 422., (sa blagim korekcijama citata).

/2/  Muslim (4/128); Et-Tirmizi (2/270) i Ebu Davud (1516).

/3/  Vidi: Hasan Nur Hasan, Et-te’eddubu mear-resuli fi dav’il kitabi ves-sunneti, str. 128-256.

Al-Mawlid 28

Obaveznost ljubavi prema poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Zaista je Allah, dž.š., ljudima stavio u obavezu ljubav prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Put prema Džennetu je zatvorio za sve ljude, osim za one koji slijede Alahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem; takvima je prsa učinio prostranim i grijehe im oprostio. Poniženim i nevažnim je učinio one koji suprotno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postupaju.

Plemeniti ashabi su postupali u skladu sa onim što zahtijeva ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog njega su žrtvovali svoje očeve, majke i djecu. Borili su se braneći ga, visoko podižući njegovu zastavu, uznoseći njegov sunnet i pomažući njegovo zakonodavstvo (Šerijat). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije napustio ovaj svijet sve dok Arapsko poluostrvo nije postalo islamsko i sve dok se zastava Alahove jednoće (tevhida) nije zavijorila na svim njegovim predjelima. Uzoriti ashabi, a i oni koji su došli nakon njih, nastaviše tim putem nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Osvajali su nove države i srca ljudi sa riječima LA ILAHE ILLALLAH, a znamenja iskrenosti i ljubavi se pokazaše kako pri njima, Allah njima bio zadovoljan, tako i pri onima koji živješe poslije njih.  Kolika li je samo potreba muslimana za ovakvim primjerima istinskog vjerovanja pomoću kojih bi ojačali svoju odlučnost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i požurili ka slijeđenju njegovog sunneta i zakona (šerijata)?

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jedan od đerdana vjerovanja (imana), a dosljedno postupanje po njegovom sunnetu i slijeđenje upute je jasan znak istinske ljubavi prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U isto vrijeme, to je jedan od najvećih znakova ljubavi Uzvišenog Allaha prema ljudima.

Hasan el-Basri je rekao: “Neki su tvrdili da vole Allaha, pa ih je on iskušao sljedećim ajetom: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’…” (Ali Imran, 31.)

Ashabi, Allah njima bio zadovoljan, su govorili: “Mi jako volimo našeg Gospodara,” a On je volio da postavi obilježje toj ljubavi, pa je rekao:

“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.)

Kur’an i Sunnet jasno ukazuju da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mora više voljeti od očeva, sinova i svih ljudi. Uzvišeni Allah je rekao:

“Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, miliji od Allaha i Njegovog Poslanika i od borbe na Njegovom putu – onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese’. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Et-Tevbe, 24.)

Poznato je da Allah nikome ne prijeti tako žestokom prijetnjom ukoliko ne ostavlja neku obavezu (vadžib) ili ne čini nešto što je zabranjeno (haram).

Kadija Ijad kaže: “Ovo je dovoljno kao podstrek, upozorenje, argument i dokaz obaveznosti ljubavi prema njemu, veličine njenog značaja i toga da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostojan te ljubavi. Allah je ukorio svakog onog kome njegov imetak, familija i dijete budu draži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zaprijetio im riječima: “Onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese”. (Et-Tevbe, 24.)

U nastavku ajeta je njih okarakterizirao kao grješnike i kao one koji su zalutali, koje Allah nije uputio.”  /1/

Allah, dž.š., je rekao: “Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi.” (El-Ahzab, 6.)

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u ljubavi, i svemu što ona u sebi podrazumijeva, nama mora biti preči i od nas samih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Niko od vas neće istinski vjerovati sve dok mu ja ne postanem draži od djeteta, roditelja i svih ljudi.” /2/

El-Kurtubi kaže: “Svaka osoba koja ispravno vjeruje u Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, mora osjetiti nešto od te korisne ljubavi, iako se ljudi u tome razlikuju. Jedni su uzeli veću dio tog visokog položaja, a oni koji su većinu vremena provodili u prohtjevima i zaklonjeni nemarom (gafletom) su uzeli manji dio toga. Većina njih, međutim, kada spomene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žarko poželi da ga vidi; to mu postane preče od porodice, djeteta, imetka i roditelja; zbog toga sam sebe izloži opasnostima i u sebi pronađe nepokolebljivi osjećaj ushićenosti. Od te vrste su oni koji se mogu vidjeti kako obilaze mezar Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji gledanju u tragove Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, postojanja daju prednost nad svim drugim. To čine zato što u svojim dušama osjećaju ljubav prema njemu, iako taj osjećaj brzo iščezne pred nadolazećim nemarom, neka Allah pomogne.” /3/

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kod koga se bude nalazilo troje, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli drugu osobu samo radi Allaha i da mrzi povratak u nevjerovanje kao što mrzi da bude bačen u vatru.” /4/

El-Bejdavi je rekao: “Ovo troje je učinjen znamenje potpunog vjerovanja, i to zbog toga što čovjek, nakon što dobro razmisli, shvati da je Allah Onaj koji daje blagodat. Da, suštinski promatrano, osim Njega ne postoji onaj koji daje niti onaj koji zabranjuje. Svi osim Njega su samo posrednici, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je objasnio ono što hoće Njegov Gospodar. Sve to podrazumijeva da Mu se čovjek okrene svojim bićem: da zbog Njega voli ono što On voli i da bude čvrsto ubijeđen kako je istinito sve što je obećao ili čime je zaprijetio. Tako on o tome ima gotovo stvarnu predodžbu; on sijela na kojima se spominje Allah doživljava kao džennetske bašte, a povratak u nevjerovanje poput bacanja u vatru.”  /5/

Prenosi se da je Abdullah b. Hišam rekao: “Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je držao za ruku Omera, r.a., koji mu reče: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samog!’  Poslanik, sallallahu alejh ive sellem, mu reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, nećeš biti pravi vjernik sve dok ti ne budem draži i od tebe samog!’  Na to mu Omer, r.a., reče: ‘Sada si mi, tako mi Allaha, draži i od mene samog!’  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Omere, sada si pravi vjernik!’ “  /6/

Postoje dva stepena (deredže) ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako spominje Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, i to:

PRVI od njih je stroga islamska dužnost (fard). To je ljubav koja iziskuje prihvatanje svega onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio od Allaha. To prihvatanje mora biti protkano ljubavlju, zadovoljstvom, poštovanjem, predanošću i neprihvatanjem nikakve druge upute osim njegove. Zatim dolazi lijepo slijeđenje svega što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio od svoga Gospodara, potom vjerovanje u sve ono o čemu  je on obavijstio (svoj ummet), poslušnost Njemu u izvršavanju svih obaveza i ostavljanju svih zabrana, pomaganje njegove vjere i borba protiv onih koji mu se suprostavljaju, u granicama mogućnosti. Ljubav u ovakvoj mjeri mora postojati, jer vjerovanje bez toga ne može biti potpuno.

DRUGI stepen ljubavi je poželjan. To je ljubav koja podrazumijeva slijeđenje njegovog sunneta u moralu, lijepim običajima, dobrovoljnim radnjama, jelu, piću, odijevanju, lijepom postupanju prema njegovim suprugama i drugim oblicima potpunog odgoja i čistog morala. Ova ljubav podrazumijeva i želju za poznavanjem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života i njegovih iskustava, ushićenost srca zbog ljubavi prema njemu, spominjanje, poštovanje, slušanje i davanje prednosti riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nad riječima svih drugih stvorenja. Najvažnije od svega toga jeste sijeđenje Poslanika u njegovoj ovosvjetskoj skromnosti (zuhdu), zadovoljstvu sa posjedovanjem malog dijela dunjaluka i njegovom velikom željom za onim svijetom (ahiretom).

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 18.

TEKST IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV Bosna

_______________________________________________

/1/  Eš-Šifa’ (2/18).

/2/  Buhari (1/74-75); Muslim (2/15), Poglavlje o vjerovanju (imanu).

/3/  Fethul-bari (1/77).

/4/  Buhari (1/77); Muslim (2/13): Et-Tirmizi, Kitabul-imani (10/91).

/5/  Fethul-bari (1/78).

/6/  Buhari, Kitabu ejmani ven-nuzuri, (8/161).

Al-Mawlid 28

SKROMNA TEVBA (FRUGALLY TAWBA)

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

Uzdahnuti?
Lutanje bez sunca,
zednja bez vode,
gdje je put?
Je li ovaj pravi?
A srce u ceznji utihlo.
Okrenem se oko sebe,
lutam, ocajno trazim lijek.
Okrenem se lijevo-desno,
svugdje tama vodi me
vuce me dolje.
Dolje?
Pogledam dolje gdje se suze drobe.
Ali…
Taj zadnji pogled!
Suze presusise,
dusa procvijeta.
Pogledaj gore!
Tko se krije iza tih zavjesa na nebu?
O, Milostivi!
Opet stojim tu,
prasina mojih grijeha opet stvara oluju.
O, Jedinstveni!
Doista su sejtanove naslade zamka,
a Tvoja ruka je jedino utociste od trnjave kise.
O, Svevisnji!
ja sam doista samo jos jedna sicusna biljka:
moj namaz je moja zemlja,
Kur’an je moja voda,
a moj zikr i moj hidzab je moje sunce.
O, Svemoguci!
Ocisti moju dusu nateklu od grijeha,
jer uistinu, tevba je jedino sredstvo za to,
sa glavnim sastojkom-Tvojom neogranicenom miloscu.
O, Plemeniti!
spusti na nju sabura da bi porusila prepreke Tvojih iskusenja,
jer samo u Tvojoj velicanstvenoj ljubavi je tlo pod nogama.
O, Ti koji drzis moju siromasnu dusu!
ucini da bude kuca samo dobrih dijela i Tvoga zadovoljstva,
jer jedino istinsko bogatstvo su Toje uzvisene rijeci
sa potpisom srca.
O, Gospodaru moj!
Molim te, na svojoj zadnjoj stanici
da kljucem svojih dijela otkljucam vrata Dzenneta,
molim te Gospodaru moj, ovom skromnom tevbom.
Jer ja sam uistinu samo jos jedan Tvoj rob,
a Ti moj jedini Gospodar.
Uzdahnuti? DA
Lutanje zavrseno jedinim skrovistem-Tvojom mislocu,
Zed ugasena zikrom,
a put?
-Jedini ispravan put – ISLAM!
AMIN!

183948_197432536981164_7903312_n

English translate:
Sigh?
Wandering without the sun,
thirst without water,
where is the path?
Is this way correct?
A heart fall silent in desire.
I turned around,
wandering, desperate for a cure.
I turned to my left and right,
darkness takes me everywhere
drags me down.
Down?
I looked down to where the tears were crushing
But …
The last look!
The tears dried up,
soul flourished.
Look up!
Who is hiding behind those curtains in the sky?
Oh, Merciful!
Again, I stand here,
dust my sins again created a storm.
Oh, Unique!
Indeed are the shaitaan’s pleasure trap,
while your hand is the only refuge from the rain of thin.
O, Almighty!
I’m really just another tiny plant:
My prayer is my land,
The Quran was my water,
and my dhikr and my hijab is my sunshine.
O, Almighty!
Clean my soul swollen from sin,
because really, awba is the only remedy  for it,
with the main ingredient-Your sovereign grace.
Oh, Precious!
lower on my soul sabur that I can destroyed the obstacles of hte temptations
because only in Yours glorious love is the ground beneath our feets.
Oh, the One who hold my poor soul!
make it to be a house of only good acts and Your satisfaction,
because the only true riches are Yours sublime words
with signature of heart.
Oh, my lord!
Please, at in my last stop
that with the key of my acts I unlock the doors of Jannah,
Please, my Lord, with this humble tawba.
Because I really just another Thy servant;
and are my only Lord.
Sigh? YES
Wandering completed only hiding-Your mercy,
thirst turned off dhikr,
a way?
-The only correct way – ISLAM!
AMIN!

Autor: Lejla Turkeš