Vjerovanje u Muhammedovo poslanstvo (dr. Fuad Sedić)

Vjerovanje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je sastavni dio ispravnog i potpunog šehadeta, nakon čije se potpune primjene garantira ulazak u Džennet. To se jasno vidi iz hadisa koji prenosi Muaz ibn Džebel, r.a.: “Ko bude iskreno svjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, ući će u Džennet.”  /1/
Prema tome, muslimani su dužni vjerovati da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji poslanik i da je poslat svim džinima i ljudima s istinom i uputom. On je najodabraniji Allahov poslanik koji je ujedno i posljednji poslanik kojeg je Allah, dž.š., odaslao ljudima, kao što stoji u ajetu: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40.)

Njegove riječi, djela i ponašanja nam trebaju biti smjernice u životu, jer nam je najbolji uzor. Allah, dž.š., kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”  (El-Ahzab, 21.)

Odlikuje se od ranijih poslanika s nekoliko vrlina od kojih su neke navedene u hadisu koji prenosi Džabir, r.a.: “Odlikovan sam nad ranijim poslanicima s pet stvari: potpomognut sam strahom (koji Allah baca u srca nevjernika) na udaljenosti od mjesec dana hoda, zemlja mi je učinjena mjesto za klanjanje i čistom (za tejemum u nedostatku vode) – pa gdje god nekog od mog ummeta zatekne namaz, neka klanja – dozvoljen mu je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene, dat mi je šefaat i raniji poslanici bili su slani svako svom narodu, a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.”  /2/
U drugom hadisu se od vrlina navodi poslanikova rječitost i to da je on pečat ranijim poslanicima, te da nema poslanika poslije njega. Inače, pojedini učenjaci su nabrojali više od stotinu Poslanikovih, s.a.v.s., specifičnosti i posebnosti.  /3/
Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.’ “ (El-E’araf, 158.)

Kao i ranijim poslanicima, i Muhammedu, s.a.v.s., su  bile date mudžize od kojih je najvažnija Kur’an. Neki učenjaci kažu da je imao oko hiljadu mudžiza. Neki od njih su: raspolovljenje Mjeseca, nazivanje selama od strane kamena, plakanje palminog panja za njim, izvirivanje vode između njegovih, s.a.v.s., prsta, zasićivanje velikog broja ljudi s malom količinom hrane, obavještavanje pečene ovce da je zatrovana, oblak koji mu je pravio hlad, bacanje prašine u lice nevjernika, najavljivanje raznih događaja koji su se kasnije obistinili, itd.

Dolazak Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika je najavljen u ranije objavljenim Allahovim knjigama. Svim ranijim sljedbenicima nebeskih knjiga je naređeno da ga slijede, ako žele biti spašeni.  Obzirom da je Muhammedov, s.a.v.s., vjerozakon dokinuo ranije vjerozakone, on je jedini važeći do Sudnjega dana. Sljedbenicima ranijih knjiga je naređeno da vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., i da ga slijede. Njegov opis i najava u knjigama potvrda su te naredbe i dokaz protiv onih koji mu ne budu povjerovali. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, napisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.” (El-E’raf, 157.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god čuje za mene od pripadnika ovog ummeta, Židova ili Kršćana, pa umre a ne povjeruje u ono sa čime sam ja poslan, bit će od stanovnika Džehennema.”  /4/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 14.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

_______________________________________________________________

/1/  Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.
/2/ Hadis su zabilježili Taberani i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/147.
/3/  Mutefekun alejhi
/4/  Više o ovom pogledaj u djelu “Posebnosti Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog ummeta, F. Sedić

Obaveznost pokornosti poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Brojni dokazi iz mudre Knjige i časnog sunneta ukazuju na obaveznost pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavanje njegovih naredbi i slijeđenje njegove blagoslovljene upute. Od tih dokaza su i riječi Uzvišenog: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, pa vi slušate šta on govori.” (El-Enfal, 20.)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!”  (Muhammed, 33.)

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.”  (Ali Imran, 132.)

“Pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu; a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54)

“A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovom bude pokoravao – postići će uspjeh veliki.”  (El-Ahzab, 71.)

“Onoga ko se pokoravao Allahu i Poslaniku Njegovom, On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeku teku, u kojima će vječno ostati – a to je uspjeh veliki!”   (En-Nisa’, 13.)

“Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.”  (El-Hašr, 7.)

“Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu.”  (En-Nisa’, 80)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Poslanika Njegovog ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.”  (El-Ahzab, 36.)

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”  (En-Nur, 63.)

Od tih dokaza su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu je najbolji govor Allahova knjiga, najbolja uputa je Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa, a najgore su novotarije – a svaka novotarija je zabluda.”  /1/

Kao i hadis koji prenosi Irbad b. Sarija: “Oni koji od vas budu živjeli poslije mene će vidjeti mnoga razilaženja. Zato se čvrsto držite moga sunneta i sunneta pravednih vladara poslije mene i čvrsto se za njega prihvatite. Čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija je zabluda.”  /2/

Jedan od tih dokaza je i predaja u kojoj Ebu-Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj primjer i primjer onog sa čime me je Allah poslao je kao primjer čovjeka koji dođe svom narodu i kaže mu: ‘Narode, svojim očima sam vidio vojsku koja dolazi. Ja sam vam jasni opominjač, spašavajte se!’  Pa ga jedna skupina posluša, te početkom noći u miru naspusti to mjesto i spasi se. Druga skupina mu ne povjeruje, ostane na istom mjestu, te ih zorom vojska napadne i uništi. Takav je slučaj onog koji mi se pokori i slijedi ono sa čime sam poslan i onog koji mi je neposlušan i koji lažnom smatra istinu sa kojom sam poslan.”  /3/

Od Mikdama b. Ma’dikerba se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Data mi je knjiga i uz nju nešto poput nje. Primiče se vrijeme u kojem će sit čovjek naslonjen u udobnu fotelju reći: ‘Dužni ste pridržavati se ovog Kur’ana. Dozvolite ono što u njemu nađete da je dozvoljeno, a zabranite ono što u njemu nađete da je zabranjeno.’ “  /4/

Ibrad b. Sarija kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ostavio sam vas na čistoj stazi, njena noć je jednaka njenom danu. Sa njega će skrenuti samo onaj koji je izgubljen.” /5/

Prenosi se od Abdullaha b. Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki posao ima svoju žestinu, a svaka žestina ima svoje vrijeme trajanja. Čije vrijeme bude u skladu sa mojim sunnetom – on je upućen. A čije vrijeme bude  u skladu sa nečim drugim – on je izgubljen.”  /6/

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Omer b. el-Hattab, r.a., našao jedan dio knjige i donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On se naljutio i rekao mu: “Zar ste, sine Hattabov, zbunjeni u pogledu toga? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, došao sam vam sa čistom i jasnom knjigom.”  /7/

Od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne želi moj sunnet, ne pripada meni.”  /8/

Aišra, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u našu vjeru unese ono što nije od nje, to se odbacuje”. U drugoj predaji stoji: “Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa našom vjerom, ono se odbacuje,”  /9/  Pod pojmom “odbacuje” se misli da je taj postupak neispravan i da se po njemu ne može postupati.

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 25.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

________________________________________________________________

/1/  Muslim, Kitabul džumu’ati, (6/153).

/2/  Ahmed (4/126-127); Ebu Davud 812/359-360); Et-Tirmii (10/144)- Et-Tirmizi kaže: “Ovaj hadis je hasen-sahih.”  El-Albani je mišljenja da je ovaj hadis vjerodostojan (sahih).

/3/  Buhari (13/264); Muslim (1/70).

/4/  Ebu Davud (4580); Ibn Madže (12). El-Albani ga smatra sahih-hadisom.

/5/  Hadis navodi Ibn Ebi-Asim u djelu Es-Sunne. El-Albani o njemu kaže: “Hadis je sahih, a njegovi prenosioci su pouzdani. Slabost je u Ebu-Salihu, ali postoje druge predaje koje ovu čine jakom.”

/6/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28); Ahmed (2/188, 210); Ibn Hibban (1/182). El-Albani o ovom hadisu kaže: “Hadis je vjerodostojan (sahih) po Muslimovom i Buharijevim uvjetima.”

/7/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28(. El-Albani kaže: “Hadis je hasen, a njegovi prenosioci su pouzdani osim Mudžalida, a on je Ibn-Seid, koji je salb prenosilac. Hadis je ipak dobar i ima druge lance prenosilaca.”

/8/  Dio hadisa kojeg bilježe Buhari (9/89-90) i Muslim (9/176).

/9/  Buhari (5/301; Muslim (12/16).

550188_449809935034249_744332487_n