Vjerovanje u Allaha, dž.š. (dr. Fuad Sedić)

Prvi i najvažniji dio imana je šehadet – La ilahe ilellahu – što znači: vjerovanje i čvrsto ubjeđenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š. Ovo je ono čemu je svaki od ranijih poslanika, a.s., pozivao. Vjerovanje u Allaha, dž.š., znači čvrsto ubjeđenje da je Allah, dž.š., Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedino On zaslužuje da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, nade u Njegovu milost, strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savršenstva, i daleko je od bilo kakve manjkavosti.

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “O vjernici, vjerujte u Allaha.” (En-Nisa, 136)

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove.”  (El-Bekare, 285)

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se temelji na pet stvari: šehatedu (svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik), obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.”  /1/

Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova; najvažnije od toga je La ilahe illellahu – Nema drugog boga osim Allaha – a posljednji ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio vjere.”  /2/

Šehadet treba čvrsto srcem vjerovati i jezikom izgovarati, i to je obaveza svakog muslimana, što bi trebalo rezultirati izvršavanjem Allahovih naredbi i klonjenjem zabranjenih stvari. Allah, dž.š., naređuje da se Kelime-i-šehadet vjeruje i očituje: “Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19), kao što osuđuje i kori odnos mušrika prema istom: “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludok pjesnika.’ “  (Es-Saffat, 35-36.)

Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  rekao svome amidži Ebu Talibu na smrti: “Reci La ilahe ilellahu kako bih time svjedočio za tebe na Sudnjem danu!”  On odgovori: “Da se ne bojim da će me Kurejšije izvrgnuti smijehu govoreći kako sam to učinio iz straha, ja bih te time obradovao.”  Nakon toga je Allah, dž.š., objavio ajet: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (El-Kasas, 56.)  /3/

Osman ibn Affan, r.a., priča: “Kada je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je zbunilo i pogodilo mnoge ashabe, i ja sam bio među onima koji su se smeli i zbunili. Pored mene je naišao Omer, r.a., i nazvao mi selam. U tom stanju mu nisam ni odgovorio. On se na mene požalio Ebu Bekru, r.a., pa mi je Ebu Bekr došao i upitao me:
– Tvoj brat ti je nazvao selam, a ti mu nisi odgovorio?
– Nisam ni primjetio da me je poselamio zato što sam bio zbunjen i zabrinut.
– Zbog čega?
– Poslanik, s.a.v.s., je umro, a ja ga nisam stigao upitati u čemu je izlaz iz ove situacije.
– Ja sam ga o tome pitao.
Tada sam ga od radosti počeo grlti i rekoh mu: Draži si mi od oca i majke, ti i jesi preči od mene da ga o tome upitaš!
– Pitao sam Poslanika u čemu je spas iz ove situacije, pa mi je rekao: ‘Ko prihvati onu riječ koju sam ponudio amidži na samrti (tj. šehadet), a on je odbio, to mu je spas.’ ”   /4/

Muaz ibn Džebel, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čije zadnje riječi na dunjaluku budu La ilahe ilellah ući će u Džennet.”  /5/
Osman ibn Affan, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko umre a bude vjerovao da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet.”  /6/
Dva predhodna hadisa ne isključuju da onaj ko bude zaslužio džehennemsku patnju neće pri ulasku u Džennet provesti određeno vrijeme u vatri, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Ko (iskreno) kaže La ilahe illellah to će mu nekad korisiti (spasit će ga), makar prije toga okusio kaznu.”  /7/

Iman se povećava izvršavanjem naredbi, a smanjuje činjenjem grijeha, na što ukazuju i slijedeći ajeti i hadisi:
Allah, dž.š., kaže: “Da bi još više povećali vjerovanje koje već imaju.” (El-Feth, 4.)
“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (El-Enfal, 2.)
“…i da se onima koji su vjernici vjerovanje poveća.” (El-Muddessir, 31.)
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najpotpuniji iman je kod onih vjernika koji su najljepšeg ponašanja.”  /8/

Ljudi se razlikuju u jačini imana na što ukazuju i slijedeći hadisi:
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ničeg se ne bojim svome ummetu, osim slabosti imana.”  /9/
Omer ibn Hattab, r.a., kaže: “Kada bi se izvagao (usporedio) Ebu Bekrov, r.a, iman s imanom ostalih stanovnika Zemlje, prevagnuo bi Ebu Bekrov iman.”  /10/
Alija, r.a., kaže: “Zaista iman počinje kao bijela tačka na srcu, kako se povećava, ta tačka se širi, kada se iman upotpuni, srce postane potpuno bijelo. Munafikluk se pojavi kao crna mrlja na srcu. Kad god se munafikluk poveća, to crnilo se poveća, a kada se upotpuni, srce potpuno pocrni. Tako mi Allaha, kada biste otvorili vjernikova prsa, našli biste njegovo srce bijelo, a kada biste rasporili munafikova prsa, našli biste njegovo srce crno.”  /11/
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je učio sljedeću dovu: “Allahu moj, povećaj mi iman i znanje u fikhu!”  /12/

Molimo Allaha, dž.š., da nam učvrsti vjerovanje!

IZVOR: “Ogranci imana”, dr. Fuad Sedić, str. 9.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_____________________________________________________________-

/1/  Hadis je zabilježio Buharija.
/2/  Hadis je zabilježio Muslim.
/3/  Hadis bilježi Muslim.
/4/  Hadis su zabilježili Ahmed, Bezzar i Ibn Se’ad.
/5/  Hadis je hasen, a zabilježili su ga Ebu Davud, Ahmed i Hakim.
/6/  Hadis je sahih, a zabilježio ga je Ahmed.
/7/  Hadis je sahih, a zabilježili su ga Taberani i Bezzar u Evsatu i Sagiru.
/8/  Hadis sahih, a zabilježili su ga Ahmed, Hakim i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/69.
/9/  Šuabul-iman, 1/63.
/10/  Šuabul-iman, 1/69.
/11/  Hadis su zabilježili Ibn Ebi Šejbe i Bejheki u Šuabul-imanu.
/12/  Lanac ove izreke je pouzdan, a zabilježili su je Adžuri, Ahmed i Bejheki.

Latest-Allah-Name-HD-Wallpapers-Photos-Images-Collection-8

TEVHID I NJEGOVE VRSTE

Tevhid predstavlja obožavanje  Jednog Jedinog Allaha zbog kojeg je On stvorio svijet. Pa kaže Uzvišeni Allah u Kur’anu: “A džine i ljude sam stvorio samo zato da me obožavaju“.

Prva vrsta: Tewhid rububijeta i vlasti

 To je potvrđivanje da je Allah, subhanehu ve te’ala, Gospodar svega, Njegov vladar, Stvoritelj i Opskrbitelj. On daje život i smrt, korist i štetu. On je jedini koji se odaziva dovi u nedaćama. Njemu pripada sva vlast. U njegovim rukama je svako dobro. On je kadar da učinio ono što hoće. A u svemu tome On nema sudruga. U to ulazi vjerovanje u kader (sudbinu). Ova vrsta tewhida nije dovoljna da bi čovjek sa njom ušao u islam, nego je potrebno doći i sa onim nužnim dijelom od tewhidul uluhijeta. Zato što je Allah, subhanehu ve te’ala, govorio o mušricima da su potvrdili ovaj dio tewhida jedino Allahu. Uzvišeni Allah kaže:

Upitaj: ‘Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid, ko stvara živo iz neživog, a pretvara živo u neživo i ko upravlja svim?’ ‘Allah,’ reći će oni. A ti reci: ‘Pa zašto ga se onda ne bojite?” (Prijevod značenja, Junus, 31)

Ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’” (Prijevod značenja, Ez-Zuhruf, 87)

A ako ih upitaš: ‘Ko s neba spušta vodu i s njom mrtvu Zemlju oživljava?’, sigurno će reći: ‘Allah!’” (Prijevod značenja, El-Ankebut, 63)

Onaj Koji se nevoljniku, kad Mu se obrati, odaziva, i Koji zlo otklanja i Koji vas na Zemlji jedne drugima smjenjuje. – Zar pored Allaha postoji drugi bog?! Kako nikako vi pouku da primite!?” (Prijevod značenja, En-Neml, 62)

Oni su znali da sve ovo pripada samo Allahu, ali i pored toga time nisu postali muslimani. Nego je Allah, subhanehu ve te’ala, rekao: “I ne vjeruje većina njih u Allaha, a da Mu širk ne čine.” (Prijevod značenja, Jusuf, 106)

Mudžahid je o ovom ajetu rekao: “Njihovo vjerovanje u Allaha su bile njihove riječi: ‘Allah nas je stvorio, opskrbio i On nas usmrćuje.” Ovo je bio iman uz širk u njihovom ibadetu nekom drugom.’ Prenose ga Ibn-Džerir i Ibn Ebi Hatim. A od Ibn-Abbasa, prenose ga Atai i Dahhak slično tome. Dakle, jasno je da su kafiri znali za Allaha, poznavali su Njegov rububijet, vlast i moć. Tako da su na taj način obožavali i iskreno ispoljavali neke od ibadeta Allahu, kao što je hadž, sadaka, klanje kurbana, zavjet, dova u nedaći i slično tome. Pozivali su se na to da su na Ibrahimovoj, a.s., vjeri, pa je Uzvišeni Allah objavio:

Doista su najbliži ljudi Ibrahimu oni koji su ga slijedili, i ovaj Vjerovjesnik i oni koji vjeruju. A Allah je zaštitnik vjernika!” (Pijrevod značenja, Alu Imran, 68)

Neki od njih su vjerovali u proživljenje i svođenje računa. Neki su vjerovali u kader (sudbina). Kao što je Zuhejr rekao: Ostavit će se, pa će se smjestiti u Knjizi i sačuvati za Dan svođenja računa ili će se ubrzati i osvetiti.

Druga vrsta: Tewhidul-uluhijet

To je veličanje Allahovog jedinstva sa svim propisanim ibadetima kao što su: dova, traženje pomoći, tavaf oko Bejtul-harama, prinošenje kurbana, zakletve i prisege Allahu i dr.

Ova vrsta tevhida se temelji na iskrenosti obožavanja Uzvišenog Allaha: u ljubavi, strahu, nadi, osloncu, žudnji i strahu i upućivanju dove samo Allahu. Na tome se temelji iskrenost u svim vidovima ibadeta Allahu – javnih i tajnih – i to samo Njemu bez primjese širka. Od toga se ništa nikome drugom ne može uputiti ni izdvojiti. Ni bliskom meleku niti poslatom vjerovjesniku. A kamoli nekom drugom mimo njih. Ovo je tewhid, ono što obuhvataju riječi Uzvišenog:

Samo Tebi ibadet činimo i samo od Tebe pomoć molimo.” (Prijevod značenja, El-Fatiha, 5)

Ova vrsta tewhida je početak i kraj vjere. Ovo je prvo i posljednje u šta su pozivali poslanici. To je značenje riječi ‘La ilahe illallah.’   Allah je onaj koji je obožavan sa ljubavlju, strahom, veličanjem, poštivanjem i svim drugim vidovima ibadeta. Radi ove vrste tewhida su stvorena stvorenja, poslani poslanici, objavljene knjige. Zbog njega su se ljudi razdvojili na vjernike i nevjernike. Sretnike od džennetlija i nesretnike od stanovnika vatre.”

 

Treća vrsta: Tewhidul-esmai ves-siffat

Tewhidul-esmai ves-siffat (tevhid imena i svojstava) je sve ono što je spomenuto u Kur’anu i ispavnim hadisima od Allahovih svojstava  s kojima je On opisao Samog Sebe, i  s onim svojstvima sa kojim ga je opisao Njegov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, onom pravom stvarnošću bez ikakvog komentara ili dodavanja , ili opisivanja kakvoće svojstva, i bez ikakvog prepuštanja zbog neznanja.

To je potvrda da je Allah Sveznajući i da je Svemogući. Da je On Živi i Samoopstojeći. Da Ga ne obuzima san, niti drijemež. Njegova volja se ispunjava. Njegova mudrost je potpuna. On sve čuje i sve vidi. Blag je i Milostiv. Nad Aršom se uzdigao. Vlast je Njegova u potpunosti. On je Vladar, Sveti, Spas, On svakog osigurava i nad svakim bdi, Silni, Moćni, Gordi. Uzvišen je On visoko iznad onoga što Mu pripisuju. I mnoga druga najljepša imena i uzvišena i savršena svojstva. Ovo također, nije dovoljno da bi se postigao islam, nego se mora izvršiti i ono što iz njega nužno prozilazi od tewhida rububijeta i uluhijeta.