Vrste meleka i njihova zaduženja (dr. Fuad Sedić)

Melek Džibril donosi Objavu. Allah, dž.š., kaže: “I Kur’an je sigurno Objava Gospodara svjetova; donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.”  (Eš-Šu’ara, 192.)

Melek smrti (Azrail) je zadužen da vadi duše: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti!’ “  (Es-Sedžde, 11.)

Israfil je zadužen surom – trubom kojom će najaviti Kijametski dan. Neki su zaduženi za kišu (Mikail), neki za pisanje ljudskih djela (Kiramen katibun). Allah, dž.š., kaže: “On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.” (Kaf, 18.)
“A nad vama bdiju čuvari, kod nas cijenjeni pisari.” (El-Infitar, 10.)

Neki od meleka čuvaju Allahove robove s prijeda i pozadi. Allah kaže: “…on ima one koji se mijenjaju ispred njega i iza njega, čuvaju ga od Allahova emera.” (Er-Ra’d, 11.)

Postoje meleki koji mole Allaha da oprosti vjernicima grijehe, kao što se ističe u ajetima: “Meleki koji drže Arš i oni koji su oko njega, veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole da budu oprošteni grijesi vejrnicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri! Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obećao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, Silan i Mudar. I poštedi ih kazne zbog ružnih djela – Ti si mu se smilovao, a to će, zaista, veliki uspjeh biti!’ “  (El-Mu’min, 7-9.)

Meleki donose radosne vijesti, oni su prijatelji i zaštitnici vjernika i na ovom i na budućem svijetu. U Kur’anu se kaže: “Onima koji govore: ‘Gospodar naš je Allah’ pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki – ‘Ne bojte se i ne žalostite se i radujte se Džennetu…’ “  (Fussilet, 30-31.)

Neki meleki su zaduženi Džennetom i njegovim blagodatima (Ridvan i njegovo društvo), a neki Džehennemom i kaznom u njemu (Malik i drugi iz grupe Zebanija, a njih je devetnaest). Neki su zaduženi kaburskim iskušenjima (Munkir i Nekir), neki su nosioci Arša, a neki su zaduženi za kapi sjemena u maternicama i razvoj ploda do udahnuća duše.

Ima meleka koji posjećuju Kabu. Svakog dana u nju uđe sedamdeset hiljada meleka koji se ne vraćaju.

Neki meleki putuju obilazeći skupove na kojima se spominje Allah, dž.š., neki su u safovima na kijamu i ne zamaraju se, neki čine sedždu ne dižući glave, a neki ovdje nisu ni spomenuti, kao što Allah, dž.š., kaže: “Vojsku tvoga Gospodara niko ne zna osim On. Ona je samo opomena i pouka čovječanstvu!” (El-Muddesir, 31.)

Također, postoje meleki koji učvršćuju vjernike u dobrim djelima, pogotovo kada su u džihadu: “Kad je Gospodar tvoj nadahnuo meleke: ‘Ja sam s vama, pa učvrstite one koji vjeruju!’ U srca nevjernika ja ću strah uliti, pa ih pošijama udarajte i udarajte ih po prstima.” (El-Enfal, 12.)

Abdurrahman ibn Sabit, jedan od tabiina, kaže: “Glavne dunjalučke poslove obavljaju četiri meleka: Džibril, Mikail, melek smrti i Israfil. Džibril upravlja vjetrovima i vojskom, Mikail je zadužen za kišu i biljke, Melek smrti je zadužen za uzimanje duša, a a Israfil im donosi te naredbe.”  /1/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 18.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

________________________________________________________________

/1/  Šuabul-iman, 1/177.

sky

Vjerovanje u meleke (dr. Fuad Sedić)

Od sastavnih dijelova imana je vjerovanje u meleke – časna, pokorna, nevidljiva, duhovna bića koja je Allah, dž.š., stvorio od svjetlosti. Oni ne griješe i izvršavaju ono što im Allah, dž.š., naređuje. Postojanje meleka je utvrđeno Kur’anom, nijekati bilo šta od spoemnutog u Kur’anu rezultiralo bi izlaskom iz vjere.

Svojstva meleka navedena u Kur’anu su:

–  Allah, dž.š., ih je stvorio prije ljudi i rekao im: ” ‘Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.’ Oni rekoše: ‘Zar će Ti namjesnik biti onaj koji će na njoj nered činiti i krv prolijevati?’ “  (El-Bekare, 30.)

–  Oni su Mu potpuno pokorni i odani: “A mi Tebe veličamo i hvalimo i, kako Tebi dolikuje, uzdižemo.”  (El-Bekare, 30.)    “Oni onome što im Allah naredi ne opiru se, i ono što im se naredi izvršavaju… Slave Ga i sedždu Mu čine… Veličaju i zahvaljuju svome Gospodaru i u Njega vjeruju.”

–  Ljudima je data prednost u odnosu na meleke. Kada je Allah, dž.š., stvorio Adema i poučio ga imenima, pitao je meleke o njima pa ih nisu znali, dok ih Adem nije obavijestio. Tada je Allah naredio melekima da učine sedždu Ademu, iz počasti i pozdrava, a ne obožavanja.
Abdullah ibn Amr, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nema niko draži Allahu, dž.š., od ljudi.”  “Pa zar ni meleki?” – upitaše ashabi.  “Meleki su potčinjeni (da rade samo dobro), kao što su Sunce  i Mjesec potčinjeni.”  /1/

–  Meleki se ponekad, Allahovim dopuštenjem, mogu pretvoriti u ljudski oblik, kao što je bio slučaj s Ibrahimovim gostima. Došli su u ljudskim likovima, pa im je za večeru ponudio meso debelog teleta: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, osjeti da nisu uobičajeni gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se ne boj’ – rekoše oni. ‘Mi smo Lutovu narodu poslani.’ ”  (Hud, 70.)

–  Njihovo boravište je nebo. Na Zemlju silaze po Allahovoj odredbi: “Ne silazimo osim po odredbi svoga Gospodara!”  (Merjem, 64.)

– Različiti su po obliku i položaju. Allah, dž.š., ih je učinio: “…izaslanicima s po dva, tri i četiri krila. On onome što stvara dodaje što hoće.”  (Fatir, 1.)   “Svakome od vas mjesto je određeno.” (Es-Saffat, 164.)
Od svojstva meleka je da imaju krila, na što ukazuje hadis Abdullaha ibn Mes’uda, r.a., koji kaže da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio meleka Džibrila, a.s., sa šest stotina krila.

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuas Sedić, str. 17.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

____________________________________________________________________

/1/  Šuabul-iman, 1/175.

sky

Vjerovanje u Muhammedovo poslanstvo (dr. Fuad Sedić)

Vjerovanje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je sastavni dio ispravnog i potpunog šehadeta, nakon čije se potpune primjene garantira ulazak u Džennet. To se jasno vidi iz hadisa koji prenosi Muaz ibn Džebel, r.a.: “Ko bude iskreno svjedočio da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Njegov poslanik, ući će u Džennet.”  /1/
Prema tome, muslimani su dužni vjerovati da je Muhammed, s.a.v.s., posljednji poslanik i da je poslat svim džinima i ljudima s istinom i uputom. On je najodabraniji Allahov poslanik koji je ujedno i posljednji poslanik kojeg je Allah, dž.š., odaslao ljudima, kao što stoji u ajetu: “Muhammed nije roditelj nijednom od vaših ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik.” (El-Ahzab, 40.)

Njegove riječi, djela i ponašanja nam trebaju biti smjernice u životu, jer nam je najbolji uzor. Allah, dž.š., kaže: “Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.”  (El-Ahzab, 21.)

Odlikuje se od ranijih poslanika s nekoliko vrlina od kojih su neke navedene u hadisu koji prenosi Džabir, r.a.: “Odlikovan sam nad ranijim poslanicima s pet stvari: potpomognut sam strahom (koji Allah baca u srca nevjernika) na udaljenosti od mjesec dana hoda, zemlja mi je učinjena mjesto za klanjanje i čistom (za tejemum u nedostatku vode) – pa gdje god nekog od mog ummeta zatekne namaz, neka klanja – dozvoljen mu je ratni plijen, a nije bio dozvoljen nikome prije mene, dat mi je šefaat i raniji poslanici bili su slani svako svom narodu, a ja sam poslan cijelom čovječanstvu.”  /2/
U drugom hadisu se od vrlina navodi poslanikova rječitost i to da je on pečat ranijim poslanicima, te da nema poslanika poslije njega. Inače, pojedini učenjaci su nabrojali više od stotinu Poslanikovih, s.a.v.s., specifičnosti i posebnosti.  /3/
Allah, dž.š., kaže: “Reci: ‘O ljudi, ja sam svima vama Allahov poslanik.’ “ (El-E’araf, 158.)

Kao i ranijim poslanicima, i Muhammedu, s.a.v.s., su  bile date mudžize od kojih je najvažnija Kur’an. Neki učenjaci kažu da je imao oko hiljadu mudžiza. Neki od njih su: raspolovljenje Mjeseca, nazivanje selama od strane kamena, plakanje palminog panja za njim, izvirivanje vode između njegovih, s.a.v.s., prsta, zasićivanje velikog broja ljudi s malom količinom hrane, obavještavanje pečene ovce da je zatrovana, oblak koji mu je pravio hlad, bacanje prašine u lice nevjernika, najavljivanje raznih događaja koji su se kasnije obistinili, itd.

Dolazak Muhammeda, s.a.v.s., kao posljednjeg Allahovog poslanika je najavljen u ranije objavljenim Allahovim knjigama. Svim ranijim sljedbenicima nebeskih knjiga je naređeno da ga slijede, ako žele biti spašeni.  Obzirom da je Muhammedov, s.a.v.s., vjerozakon dokinuo ranije vjerozakone, on je jedini važeći do Sudnjega dana. Sljedbenicima ranijih knjiga je naređeno da vjeruju u Muhammeda, s.a.v.s., i da ga slijede. Njegov opis i najava u knjigama potvrda su te naredbe i dokaz protiv onih koji mu ne budu povjerovali. Allah, dž.š., kaže: “Onima koji će slijediti Poslanika, vjerovjesnika, koji neće znati ni da čita ni da piše, kojeg oni kod sebe, u Tevratu i Indžilu, napisana nalaze, koji će od njih tražiti da čine dobra djela, a od odvratnih odvraćati ih, koji će im lijepa jela dozvoliti, ružna im zabraniti, koji će ih tereta i teškoća koje su oni imali osloboditi.” (El-E’raf, 157.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ko god čuje za mene od pripadnika ovog ummeta, Židova ili Kršćana, pa umre a ne povjeruje u ono sa čime sam ja poslan, bit će od stanovnika Džehennema.”  /4/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 14.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

_______________________________________________________________

/1/  Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.
/2/ Hadis su zabilježili Taberani i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/147.
/3/  Mutefekun alejhi
/4/  Više o ovom pogledaj u djelu “Posebnosti Muhammeda, s.a.v.s., i njegovog ummeta, F. Sedić

Vjerovanje u Allahove poslanike i vjerovjesnike (dr. Fuad Sedić)

Drugi sastavni dio imana je vjerovanje u Allahove, dž.š., poslanike i vjerovjesnike od kojih su neki imenom spomenuti u Kur’anu. Kao što je sastavni dio vjerovanja da je Allah, dž.š., poslao i druge poslanike i vjerovjesnike u Kur’anu, čiji broj i imena ne zna niko osim Njega. O tome se govori u ovom ajetu: “I prije tebe smo poslanike slali; o nekim od njih smo ti kazivali, a  o nekim nismo kazivali.” (El-Mu’umin, 78.)

Razlika između vjerovjesnika i poslanika je u tome što je vjerovjesnik onaj kojem je došla objava, ali mu nije naređeno dostaviti je drugima, dok je poslanik onaj kome je došla objava i naređeno mu je dostaviti je ljudima. Prema tome, svaki poslanik je vejrovjesnik, a svaki vjerovjesnik nije poslanik.

Od Allahove, dž.š., milosti je slanje poslanika sa zadaćom pojašnjavanja ljudima kako treba obožavati Allaha, dž.š., obzirom da smo zbog toga stvoreni. Također, nakon slanja poslanika, ljudi nemaju opravdanje da nisu znali u koga će i kako će vjerovati.
Allah, dž.š., kaže: “O poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allahom imali.” (En-Nisa’, 165,)
Uzvišeni Allah, također, kaže: “A da smo ih kakvom kaznom prije njega uništili, sigurno bi rekli: ‘Gospodaru naš, zašto nam nisi poslanika poslao, pa bismo riječi tvoje slijedili prije nego što smo poniženi i osramoćeni postali.’ “  (Ta-Ha, 134.)

Svaki narod je imao svog poslanika, kao što je rečeno u ovom kur’anskom ajetu: “Svaki narod je imao poslanika.” (Junus, 47.)
Poslanici spomenuti u Kur’anu su: Adem, Idris, Nuh, Salih, Ibrahim, Hud, Lut, Junus, Ismail, Ishak, Jakub, Jusuf, Ejub, Šuajb, Musa, Harun, El-Jesea, Zul-Kufl, Davud, Zekerijja, Sulejman, Iljas, Jahja, Isa i Muhammed, s.a.v.s. Najodabraniji od njih (ulul-azmi) su: Nuh, Ibrahim, Musa, Isa i Muhammed, s.a.v.s.

Poslanici su bili najodabraniji ljudi iz svog naroda, po znanju i najljepšem ponašanju. Svi su bili muškog roda i nisu imali nikakve nadljudske osobine, osim što ih je Allah, dž.š., ojačao mudžizama kao dokazima njihovog poslanstva.

Što se tiče broja ranijih vjerovjesnika i poslanika, prenosi se da je Ebu Zerr, r.a., upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o broju vjerovjesnika, pa mu je rekao: “Bilo ih je stotinu i dvadeset četiri hiljade.” Ebu Zerr, r.a., priupita: “A koliko je bilo poslanika?”  Poslanik reče: “Tristo i trinaest.”  /1/

IZVOR: “Ogranci imana”, Fuad Sedić, str. 13.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

___________________________________________________________________

/1/ Hadis je slab a zabilježio ga je Bejheki u Šuabul-imanu, 1/149.

 

550188_449809935034249_744332487_n

Vjerovanje u Allaha, dž.š. (dr. Fuad Sedić)

Prvi i najvažniji dio imana je šehadet – La ilahe ilellahu – što znači: vjerovanje i čvrsto ubjeđenje da nema drugog boga osim Allaha, dž.š. Ovo je ono čemu je svaki od ranijih poslanika, a.s., pozivao. Vjerovanje u Allaha, dž.š., znači čvrsto ubjeđenje da je Allah, dž.š., Gospodar, Vladar i Tvorac svega. Jedino On zaslužuje da Mu se čini ibadet putem namaza, posta, dove, nade u Njegovu milost, strahovanja, poniznosti i pokornosti. On posjeduje sva svojstva savršenstva, i daleko je od bilo kakve manjkavosti.

Allah, dž.š., u Kur’anu kaže: “O vjernici, vjerujte u Allaha.” (En-Nisa, 136)

“Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici – svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove.”  (El-Bekare, 285)

Abdullah ibn Omer, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se temelji na pet stvari: šehatedu (svjedočenju da nema drugog boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik), obavljanju namaza, davanju zekata, obavljanju hadža i postu mjeseca ramazana.”  /1/

Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova; najvažnije od toga je La ilahe illellahu – Nema drugog boga osim Allaha – a posljednji ukloniti s puta ono što smeta prolaznicima, a i stid je dio vjere.”  /2/

Šehadet treba čvrsto srcem vjerovati i jezikom izgovarati, i to je obaveza svakog muslimana, što bi trebalo rezultirati izvršavanjem Allahovih naredbi i klonjenjem zabranjenih stvari. Allah, dž.š., naređuje da se Kelime-i-šehadet vjeruje i očituje: “Znaj da nema boga osim Allaha!” (Muhammed, 19), kao što osuđuje i kori odnos mušrika prema istom: “Kad im se govorilo: ‘Samo je Allah Bog!’ – oni su se oholili i govorili: ‘Zar da napustimo božanstva naša zbog jednog ludok pjesnika.’ “  (Es-Saffat, 35-36.)

Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s.,  rekao svome amidži Ebu Talibu na smrti: “Reci La ilahe ilellahu kako bih time svjedočio za tebe na Sudnjem danu!”  On odgovori: “Da se ne bojim da će me Kurejšije izvrgnuti smijehu govoreći kako sam to učinio iz straha, ja bih te time obradovao.”  Nakon toga je Allah, dž.š., objavio ajet: “Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš da uputiš, – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (El-Kasas, 56.)  /3/

Osman ibn Affan, r.a., priča: “Kada je umro Allahov Poslanik, s.a.v.s., to je zbunilo i pogodilo mnoge ashabe, i ja sam bio među onima koji su se smeli i zbunili. Pored mene je naišao Omer, r.a., i nazvao mi selam. U tom stanju mu nisam ni odgovorio. On se na mene požalio Ebu Bekru, r.a., pa mi je Ebu Bekr došao i upitao me:
– Tvoj brat ti je nazvao selam, a ti mu nisi odgovorio?
– Nisam ni primjetio da me je poselamio zato što sam bio zbunjen i zabrinut.
– Zbog čega?
– Poslanik, s.a.v.s., je umro, a ja ga nisam stigao upitati u čemu je izlaz iz ove situacije.
– Ja sam ga o tome pitao.
Tada sam ga od radosti počeo grlti i rekoh mu: Draži si mi od oca i majke, ti i jesi preči od mene da ga o tome upitaš!
– Pitao sam Poslanika u čemu je spas iz ove situacije, pa mi je rekao: ‘Ko prihvati onu riječ koju sam ponudio amidži na samrti (tj. šehadet), a on je odbio, to mu je spas.’ ”   /4/

Muaz ibn Džebel, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Čije zadnje riječi na dunjaluku budu La ilahe ilellah ući će u Džennet.”  /5/
Osman ibn Affan, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko umre a bude vjerovao da nema drugog boga osim Allaha, ući će u Džennet.”  /6/
Dva predhodna hadisa ne isključuju da onaj ko bude zaslužio džehennemsku patnju neće pri ulasku u Džennet provesti određeno vrijeme u vatri, što potvrđuje i hadis koji prenosi Ebu Hurejre, r.a.: “Ko (iskreno) kaže La ilahe illellah to će mu nekad korisiti (spasit će ga), makar prije toga okusio kaznu.”  /7/

Iman se povećava izvršavanjem naredbi, a smanjuje činjenjem grijeha, na što ukazuju i slijedeći ajeti i hadisi:
Allah, dž.š., kaže: “Da bi još više povećali vjerovanje koje već imaju.” (El-Feth, 4.)
“Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im se povećava i samo se na Gospodara svoga oslanjaju.” (El-Enfal, 2.)
“…i da se onima koji su vjernici vjerovanje poveća.” (El-Muddessir, 31.)
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Najpotpuniji iman je kod onih vjernika koji su najljepšeg ponašanja.”  /8/

Ljudi se razlikuju u jačini imana na što ukazuju i slijedeći hadisi:
Ebu Hurejre, r.a., pripovjeda da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ničeg se ne bojim svome ummetu, osim slabosti imana.”  /9/
Omer ibn Hattab, r.a., kaže: “Kada bi se izvagao (usporedio) Ebu Bekrov, r.a, iman s imanom ostalih stanovnika Zemlje, prevagnuo bi Ebu Bekrov iman.”  /10/
Alija, r.a., kaže: “Zaista iman počinje kao bijela tačka na srcu, kako se povećava, ta tačka se širi, kada se iman upotpuni, srce postane potpuno bijelo. Munafikluk se pojavi kao crna mrlja na srcu. Kad god se munafikluk poveća, to crnilo se poveća, a kada se upotpuni, srce potpuno pocrni. Tako mi Allaha, kada biste otvorili vjernikova prsa, našli biste njegovo srce bijelo, a kada biste rasporili munafikova prsa, našli biste njegovo srce crno.”  /11/
Abdullah ibn Mes’ud, r.a., je učio sljedeću dovu: “Allahu moj, povećaj mi iman i znanje u fikhu!”  /12/

Molimo Allaha, dž.š., da nam učvrsti vjerovanje!

IZVOR: “Ogranci imana”, dr. Fuad Sedić, str. 9.
IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_____________________________________________________________-

/1/  Hadis je zabilježio Buharija.
/2/  Hadis je zabilježio Muslim.
/3/  Hadis bilježi Muslim.
/4/  Hadis su zabilježili Ahmed, Bezzar i Ibn Se’ad.
/5/  Hadis je hasen, a zabilježili su ga Ebu Davud, Ahmed i Hakim.
/6/  Hadis je sahih, a zabilježio ga je Ahmed.
/7/  Hadis je sahih, a zabilježili su ga Taberani i Bezzar u Evsatu i Sagiru.
/8/  Hadis sahih, a zabilježili su ga Ahmed, Hakim i Bejheki u Šuabul-imanu, 1/69.
/9/  Šuabul-iman, 1/63.
/10/  Šuabul-iman, 1/69.
/11/  Hadis su zabilježili Ibn Ebi Šejbe i Bejheki u Šuabul-imanu.
/12/  Lanac ove izreke je pouzdan, a zabilježili su je Adžuri, Ahmed i Bejheki.

Latest-Allah-Name-HD-Wallpapers-Photos-Images-Collection-8

Opasnost iskušenja ženama (dr. Ahmed Ferid)

Nema sumnje da je muslimanski ummet meta cionista i krstaša, te da je žena jedno od najrazornijih oružja njegovog uništenja. Kao što pojedine nemuslimanske vođe rekoše: “Prije će čašica i pjevaljka uništiti muhamedanski narod nego hiljadu topova. Potopite ga u ljubavi prema materiji i prohtjevima”.

U tome im je svesrdnu pomoć pružilo neznanje muslimana o svome Gospodaru i o svojoj vjeri, te njihove sekularne vlade kojima su muslimanski narodi iskušani. Te vlade se grčevito nastoje oduprijeti islamskom buđenju suprostavljajući mu se raskalašenošću, golotinjom i griješenjem. Vrlo je čudno i gotovo nevjerovatno da nemuslimanski Zapad lansira satalite putem kojih emitiraju ateizam i raskalašenost, a da se muslimani naprosto takmiče u kupovini satelitskih antena pomoću kojih direktno primaju ono što uništava stid, ljubomoru i posljednje ostatke islama.

Kur’an ukazuje na opasnost iskušenja ženama, spominjući strast prema njima prije svih drugih stvari. Uzvišeni Allah kaže: “Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra, divni konji, stoka i usjevi. To su blagodati u životu na ovome svijetu; a najljepše mjesto povratka je u Allaha.”  (Ali Imran, 14.)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je još prije četrnaest stoljeća objasnio opasnost iskušenja sa ženama i rekao: “Dunjaluk je sladak i privlačan (poput voća), a Allah vas je namjesnicima na njemu učinio i gleda kako postupate. Čuvajte se dunjaluka i čuvajte se žena, jer prva kušnja Benu-Israila su bile žene.”  /1/

I rekao je: “Poslije sebe za muškarce nisam ostavio veće iskušenje od žena.”  /2/

Pa je rekao: “Žena je avret”  /3/. Kada izađe, šejtan je pažljivo promatra kako bi je zaveo i njome zavodio muškarce.”  /4/

Kako znamo da je iskušenje ženama najveće iskušenje i da je strast prema ženama najveća strast, onda ne čudi da je kur’anski lijek za ovo iskušenje najoriginalniji. Sputavanje i nadzor strasti prema ženama je najbolje su regulirani u islamu koji onemogućava svako sredstvo i zatvara sva vrata zla kroz koja bi ono moglo doći do muslimana, pa da tako padne u blud ili u kušnju sa ženama. Šerijat zabranjuje blud i zatvara svaki put koji mu vodi. Tako je zabranjeno gledati u ženu sa kojom nije dozvoljeno stupiti u brak. Zabranjeno je sa njom se osamiti i rukovati. Žena je obavezna nošenjem islamske odjeće (hidžaba). Nije joj dopušteno da namirisana hoda među muškarcima sa kojima može stupiti u brak, niti da im se obraća zavodljivim govorom. Između vjernika (mu’mina) i bluda (zinaluka) su postavljene ogromne zidine i vrata neprobojna. Musliman koji se doslovno pridržava Allahovog zakona (Šerijata) i koji se zaustavlja na Njegovim granicama je u sigurnoj utvrdi i na sigurnom položaju. Svaka nepažnja i ravnodušnost prema Allahovim granicama narušava stabilnost tih utvrda, i zlo prolazi do njega.

Šejh Muhammed b. Ismail kaže: “Sada možemo pouzdano govoriti o slijedećoj nedvojbenoj istini: ako zastaneš nad zločinom kojim je “ugrižena” čast, “zaklana” čednost i “pogažen” ugled, ako zatim pratiš prve niti kojima je satkan ovaj zločin i pomoću kojih je olakšan njegov put, zasigurno ćeš naći pukotinu u toj ispletenoj mreži koju je Šerijat postavio između muškarca i žene. Kroz tu pukotinu je ušao šejtan. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: “Allah želi da vam oprosti, a oni, koji se za strastima svojim povode, žele da daleko s Pravog puta skrenete. Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće.”  (En-Nisa’, 27-28.)   /5/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 52.

IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV BiH

________________________________________________________

/1/  Muslim, Er-Rikak, /17/55).
/2/  Buhari, En-Nikah, (9/137); Muslim, Er-Rikak, (17/54).
/3/  Komentatori hadisa ovaj hadis tumače dvojako: jedni kažu da je sama žena avret, tj. nešto od čega se stidi i što treba pokriti; drugi pak kažu da na njoj ima dijelova tijela koji su avret. (nap. prev,)
/4/  Et-Tirmizi, Er-Reda’a, (1173). On kaže: “Hadis je hasen-garib.” El-Albani ga smatra sahih-hadisom. Vidjeti: El-Irva’ul Galil (273).
/5/  Muhammed Ahmed b. Ismail, Avdetul-hidžab (3/59-60. Vidi drugo poglavlje djela: Ihrijatul-islami liseddi zerai’il fitneti bil mer’eti.

ZENA

Obaveznost pokornosti poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Brojni dokazi iz mudre Knjige i časnog sunneta ukazuju na obaveznost pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izvršavanje njegovih naredbi i slijeđenje njegove blagoslovljene upute. Od tih dokaza su i riječi Uzvišenog: “O vjernici, pokoravajte se Allahu i Njegovom Poslaniku, i ne napuštajte ga, pa vi slušate šta on govori.” (El-Enfal, 20.)

“O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku, i ne ništite djela svoja!”  (Muhammed, 33.)

“I pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana.”  (Ali Imran, 132.)

“Pa ako mu budete poslušni, bit ćete na Pravom putu; a Poslanik je jedino dužan da jasno obznani.” (En-Nur, 54)

“A onaj ko se Allahu i Poslaniku Njegovom bude pokoravao – postići će uspjeh veliki.”  (El-Ahzab, 71.)

“Onoga ko se pokoravao Allahu i Poslaniku Njegovom, On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeku teku, u kojima će vječno ostati – a to je uspjeh veliki!”   (En-Nisa’, 13.)

“Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.”  (El-Hašr, 7.)

“Onaj ko se pokorava Poslaniku, pokorava se i Allahu.”  (En-Nisa’, 80)

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svome nahođenju postupiti. A ko Allaha i Poslanika Njegovog ne posluša, taj je očito skrenuo s Pravog puta.”  (El-Ahzab, 36.)

“Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovom da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe.”  (En-Nur, 63.)

Od tih dokaza su i riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Uistinu je najbolji govor Allahova knjiga, najbolja uputa je Muhammedova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa, a najgore su novotarije – a svaka novotarija je zabluda.”  /1/

Kao i hadis koji prenosi Irbad b. Sarija: “Oni koji od vas budu živjeli poslije mene će vidjeti mnoga razilaženja. Zato se čvrsto držite moga sunneta i sunneta pravednih vladara poslije mene i čvrsto se za njega prihvatite. Čuvajte se novotarija, jer svaka novotarija je zabluda.”  /2/

Jedan od tih dokaza je i predaja u kojoj Ebu-Musa prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Moj primjer i primjer onog sa čime me je Allah poslao je kao primjer čovjeka koji dođe svom narodu i kaže mu: ‘Narode, svojim očima sam vidio vojsku koja dolazi. Ja sam vam jasni opominjač, spašavajte se!’  Pa ga jedna skupina posluša, te početkom noći u miru naspusti to mjesto i spasi se. Druga skupina mu ne povjeruje, ostane na istom mjestu, te ih zorom vojska napadne i uništi. Takav je slučaj onog koji mi se pokori i slijedi ono sa čime sam poslan i onog koji mi je neposlušan i koji lažnom smatra istinu sa kojom sam poslan.”  /3/

Od Mikdama b. Ma’dikerba se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Data mi je knjiga i uz nju nešto poput nje. Primiče se vrijeme u kojem će sit čovjek naslonjen u udobnu fotelju reći: ‘Dužni ste pridržavati se ovog Kur’ana. Dozvolite ono što u njemu nađete da je dozvoljeno, a zabranite ono što u njemu nađete da je zabranjeno.’ “  /4/

Ibrad b. Sarija kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Ostavio sam vas na čistoj stazi, njena noć je jednaka njenom danu. Sa njega će skrenuti samo onaj koji je izgubljen.” /5/

Prenosi se od Abdullaha b. Amra da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svaki posao ima svoju žestinu, a svaka žestina ima svoje vrijeme trajanja. Čije vrijeme bude u skladu sa mojim sunnetom – on je upućen. A čije vrijeme bude  u skladu sa nečim drugim – on je izgubljen.”  /6/

Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Omer b. el-Hattab, r.a., našao jedan dio knjige i donio je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. On se naljutio i rekao mu: “Zar ste, sine Hattabov, zbunjeni u pogledu toga? Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, došao sam vam sa čistom i jasnom knjigom.”  /7/

Od Abdullaha b. Omera se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko ne želi moj sunnet, ne pripada meni.”  /8/

Aišra, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko u našu vjeru unese ono što nije od nje, to se odbacuje”. U drugoj predaji stoji: “Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa našom vjerom, ono se odbacuje,”  /9/  Pod pojmom “odbacuje” se misli da je taj postupak neispravan i da se po njemu ne može postupati.

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 25.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV BiH

________________________________________________________________

/1/  Muslim, Kitabul džumu’ati, (6/153).

/2/  Ahmed (4/126-127); Ebu Davud 812/359-360); Et-Tirmii (10/144)- Et-Tirmizi kaže: “Ovaj hadis je hasen-sahih.”  El-Albani je mišljenja da je ovaj hadis vjerodostojan (sahih).

/3/  Buhari (13/264); Muslim (1/70).

/4/  Ebu Davud (4580); Ibn Madže (12). El-Albani ga smatra sahih-hadisom.

/5/  Hadis navodi Ibn Ebi-Asim u djelu Es-Sunne. El-Albani o njemu kaže: “Hadis je sahih, a njegovi prenosioci su pouzdani. Slabost je u Ebu-Salihu, ali postoje druge predaje koje ovu čine jakom.”

/6/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28); Ahmed (2/188, 210); Ibn Hibban (1/182). El-Albani o ovom hadisu kaže: “Hadis je vjerodostojan (sahih) po Muslimovom i Buharijevim uvjetima.”

/7/  Ibn Ebi-Asim, Es-Sunne (1/28(. El-Albani kaže: “Hadis je hasen, a njegovi prenosioci su pouzdani osim Mudžalida, a on je Ibn-Seid, koji je salb prenosilac. Hadis je ipak dobar i ima druge lance prenosilaca.”

/8/  Dio hadisa kojeg bilježe Buhari (9/89-90) i Muslim (9/176).

/9/  Buhari (5/301; Muslim (12/16).

550188_449809935034249_744332487_n

Obaveza pristojnog ponašanja prema poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Ova posebna ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podrazumijeva i određeno lijepo ponašanje prema njemu. Od toga lijepog ponašanja jeste i poštivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah je rekao: “Mi šaljemo tebe kao svjedoka i kao donosioca radosnih vijesti, i kao onoga koji treba opominjati da u Allaha i Poslanika Njegovog vjerujete, i da njega – Poslanika, pomognete i poštujete, a Allaha ujutro i navečer slavite.”  (El-Feth, 8-9)

Slavljenje (tesbih) se odnosi na Allaha, dž.š., a podržavanje i poštivanje na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Allah, dž.š., kaže: “Zato će oni koji budu u njega vjerovali, koji ga budu podržavali i pomagali i svjetlo po njemu poslano slijedili – postići ono što budu željeli.”  (El-A’raf, 157.)

Šejhul-islam Ibn-Tejmijje je definirao podržavanje i poštivanje na slijedeći način: “Podržavanje je sve ono čime se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pomaže, snaži i brani od svega što ga uznemirava. Poštivanje je sve ono u čemu ima mira i spokoja kao što je uvažavanje, ukazivanje počasti i, općenito, svaki postupak uvažavanja, plemenitosti, veličanja kojim se štiti od svega onoga što bi izvelo van granice poštovanja.”  /1/

U lijep odnos prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja nenadglasavanje i obraćanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tihim glasom. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne dižite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova glasa i ne razgovarajte s njima glasno, kao što glasno jedan s drugim razgovarate, da ne bi bila poništena vaša djela, a da vi i ne primjetite.”  (El-Hudžurat, 2.)

U iskazivanje lijepog odgoja naspram Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja i to da se ne istupa ispred njega. Ne govori se prije nego on kaže, niti se govoru drugih daje prednost nad njegovim govorom. O tome Allah, dž.š., kaže: “O vjernici, ne istupajte ispred Allaha i Poslanika Njegovog”.  (El-Hudžurat, 1.)

Lijepo ponašanje je i to da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u dozivanju ne smatra jednakim s drugim ljudima, kao što kaže Uzvišeni: “Ne činite dozivanje Poslanika među vama kao dozivanje koje vi jedni drugima upućujete.”  (En-Nur, 63.)  Postoje dva moguća komentara ovog ajeta. Prvi od njih je: “Neka vaši pozivi upućeni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ne budu isti kao pozivi koje upućujete jedni drugima.”   Drugi komentar je u značenju: “Nemojte Poslanikov poziv upućen vama smatrati jednakim pozivu koji vi jedni drugima uputite – pa mu se kada hoćete, odazovete, a kada nećete, ne odazovete.”

Uljudnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste i to da ashabi nisu odlazili od njega sve dok za to ne bi zatražili dopuštenje. Uzvišeni Allah je rekao: “Pravi vjernici su samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegovog vjeruju, a koji se, kada su s njm na kakvom odgovornom sastanku, ne udaljuju, sve dok od njega dopuštenje ne dobiju. Oni, koji od tebe traže dopuštenje, u Allaha i Poslanika Njegovog, doista, vjeruju. I kada oni zatraže dopuštenje od tebe zbog kakvog posla svoga, dopusti kome hoćeš od njih, i zamoli Allaha da im oprosti, jer Allah prašta i On je milostiv.”  (En-Nur, 62.)

Pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, njemu je i pristojan razgovor sa njim. To se postiže izborom najljepših i najprikladnijih riječi, finog i suptilnog značenja i klonjenjem svega u čemu je krutost i nepristojnost. Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, ne služite se riječima: ‘Ra’ina’, nego recite: ‘Unzurna’ i slušajte! A nevjernike bolna patnja čeka.” (El-Bekare, 104.)

U pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, se ubraja i pohvala upućena Poslaniku na način kako to njemu dolikuje. Jedna od najboljih pohvala je donošenje selama i salavata na njega, o čemu Uzvišeni Allah kaže: “Allah i meleki Njegovi blagosiljaju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i šaljite mu pozdrav!”  (El-Ahzab, 56.)

I riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko na mene donese jedan salavat, Allah na njega donese deset.”  /2/

Pristojnost prema poslaniku se ispoljava i pomaganjem njegovog Šerijata i žrtvovanjem života, imetka i djece na tom putu. Allah, dž.š., kaže: “Ako ga vi ne pomognete – pa pomogao ga je Allah.” (Et-Tevbe, 40.)

I kaže: “Nije trebalo da stanovnici Medine, a ni beduini u njenoj blizini, iza Allahovog Poslanika izostanu i da svoj život njegovom životu pretpostave.”  (Et-Tevbe, 120.)

Pojedini savremenici su lijepo ponašanje (edeb) prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podijelili na: srčani, verbalni i praktični. U srčani edeb ubrajaju  vjerovanje i ljubav prema onome sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U verbalni odgoj navode pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, u govoru i donošenju salavata i selama na njega. A u praktičnu pristojnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spominju pokornost i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i uljudnost (edeb) u Poslanikovom društvu.  /3/

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 22.

IZ KNJIGE PREPISAO: MuslimTV Bosna

_________________________________________________________

/1/  Preuzeto iz: Muhammed Muhjiddin Abdul-Hamid, Es-sarimul-mesruri ala šatimir-resuli, str. 422., (sa blagim korekcijama citata).

/2/  Muslim (4/128); Et-Tirmizi (2/270) i Ebu Davud (1516).

/3/  Vidi: Hasan Nur Hasan, Et-te’eddubu mear-resuli fi dav’il kitabi ves-sunneti, str. 128-256.

Al-Mawlid 28

Obaveznost ljubavi prema poslaniku Muhammedu, a.s. (dr. Ahmed Ferid)

Zaista je Allah, dž.š., ljudima stavio u obavezu ljubav prema Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Put prema Džennetu je zatvorio za sve ljude, osim za one koji slijede Alahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem; takvima je prsa učinio prostranim i grijehe im oprostio. Poniženim i nevažnim je učinio one koji suprotno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, postupaju.

Plemeniti ashabi su postupali u skladu sa onim što zahtijeva ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Zbog njega su žrtvovali svoje očeve, majke i djecu. Borili su se braneći ga, visoko podižući njegovu zastavu, uznoseći njegov sunnet i pomažući njegovo zakonodavstvo (Šerijat). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije napustio ovaj svijet sve dok Arapsko poluostrvo nije postalo islamsko i sve dok se zastava Alahove jednoće (tevhida) nije zavijorila na svim njegovim predjelima. Uzoriti ashabi, a i oni koji su došli nakon njih, nastaviše tim putem nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Osvajali su nove države i srca ljudi sa riječima LA ILAHE ILLALLAH, a znamenja iskrenosti i ljubavi se pokazaše kako pri njima, Allah njima bio zadovoljan, tako i pri onima koji živješe poslije njih.  Kolika li je samo potreba muslimana za ovakvim primjerima istinskog vjerovanja pomoću kojih bi ojačali svoju odlučnost slijeđenja Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, i požurili ka slijeđenju njegovog sunneta i zakona (šerijata)?

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je jedan od đerdana vjerovanja (imana), a dosljedno postupanje po njegovom sunnetu i slijeđenje upute je jasan znak istinske ljubavi prema Allahu, dž.š., i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. U isto vrijeme, to je jedan od najvećih znakova ljubavi Uzvišenog Allaha prema ljudima.

Hasan el-Basri je rekao: “Neki su tvrdili da vole Allaha, pa ih je on iskušao sljedećim ajetom: “Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’…” (Ali Imran, 31.)

Ashabi, Allah njima bio zadovoljan, su govorili: “Mi jako volimo našeg Gospodara,” a On je volio da postavi obilježje toj ljubavi, pa je rekao:

“Reci: ‘Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!’ – A Allah prašta i samilostan je.” (Ali Imran, 31.)

Kur’an i Sunnet jasno ukazuju da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mora više voljeti od očeva, sinova i svih ljudi. Uzvišeni Allah je rekao:

“Reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate, miliji od Allaha i Njegovog Poslanika i od borbe na Njegovom putu – onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese’. A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.” (Et-Tevbe, 24.)

Poznato je da Allah nikome ne prijeti tako žestokom prijetnjom ukoliko ne ostavlja neku obavezu (vadžib) ili ne čini nešto što je zabranjeno (haram).

Kadija Ijad kaže: “Ovo je dovoljno kao podstrek, upozorenje, argument i dokaz obaveznosti ljubavi prema njemu, veličine njenog značaja i toga da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostojan te ljubavi. Allah je ukorio svakog onog kome njegov imetak, familija i dijete budu draži od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zaprijetio im riječima: “Onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese”. (Et-Tevbe, 24.)

U nastavku ajeta je njih okarakterizirao kao grješnike i kao one koji su zalutali, koje Allah nije uputio.”  /1/

Allah, dž.š., je rekao: “Vjerovjesnik treba biti preči vjernicima nego oni sami sebi.” (El-Ahzab, 6.)

Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i u ljubavi, i svemu što ona u sebi podrazumijeva, nama mora biti preči i od nas samih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Niko od vas neće istinski vjerovati sve dok mu ja ne postanem draži od djeteta, roditelja i svih ljudi.” /2/

El-Kurtubi kaže: “Svaka osoba koja ispravno vjeruje u Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, mora osjetiti nešto od te korisne ljubavi, iako se ljudi u tome razlikuju. Jedni su uzeli veću dio tog visokog položaja, a oni koji su većinu vremena provodili u prohtjevima i zaklonjeni nemarom (gafletom) su uzeli manji dio toga. Većina njih, međutim, kada spomene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, žarko poželi da ga vidi; to mu postane preče od porodice, djeteta, imetka i roditelja; zbog toga sam sebe izloži opasnostima i u sebi pronađe nepokolebljivi osjećaj ushićenosti. Od te vrste su oni koji se mogu vidjeti kako obilaze mezar Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i oni koji gledanju u tragove Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, postojanja daju prednost nad svim drugim. To čine zato što u svojim dušama osjećaju ljubav prema njemu, iako taj osjećaj brzo iščezne pred nadolazećim nemarom, neka Allah pomogne.” /3/

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Kod koga se bude nalazilo troje, osjetit će slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli drugu osobu samo radi Allaha i da mrzi povratak u nevjerovanje kao što mrzi da bude bačen u vatru.” /4/

El-Bejdavi je rekao: “Ovo troje je učinjen znamenje potpunog vjerovanja, i to zbog toga što čovjek, nakon što dobro razmisli, shvati da je Allah Onaj koji daje blagodat. Da, suštinski promatrano, osim Njega ne postoji onaj koji daje niti onaj koji zabranjuje. Svi osim Njega su samo posrednici, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je objasnio ono što hoće Njegov Gospodar. Sve to podrazumijeva da Mu se čovjek okrene svojim bićem: da zbog Njega voli ono što On voli i da bude čvrsto ubijeđen kako je istinito sve što je obećao ili čime je zaprijetio. Tako on o tome ima gotovo stvarnu predodžbu; on sijela na kojima se spominje Allah doživljava kao džennetske bašte, a povratak u nevjerovanje poput bacanja u vatru.”  /5/

Prenosi se da je Abdullah b. Hišam rekao: “Bili smo sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, kada je držao za ruku Omera, r.a., koji mu reče: ‘Allahov Poslaniče, draži si mi od svega, osim od mene samog!’  Poslanik, sallallahu alejh ive sellem, mu reče: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moj život, nećeš biti pravi vjernik sve dok ti ne budem draži i od tebe samog!’  Na to mu Omer, r.a., reče: ‘Sada si mi, tako mi Allaha, draži i od mene samog!’  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu reče: ‘Omere, sada si pravi vjernik!’ “  /6/

Postoje dva stepena (deredže) ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kako spominje Ibn Redžeb, Allah mu se smilovao, i to:

PRVI od njih je stroga islamska dužnost (fard). To je ljubav koja iziskuje prihvatanje svega onoga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, donio od Allaha. To prihvatanje mora biti protkano ljubavlju, zadovoljstvom, poštovanjem, predanošću i neprihvatanjem nikakve druge upute osim njegove. Zatim dolazi lijepo slijeđenje svega što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio od svoga Gospodara, potom vjerovanje u sve ono o čemu  je on obavijstio (svoj ummet), poslušnost Njemu u izvršavanju svih obaveza i ostavljanju svih zabrana, pomaganje njegove vjere i borba protiv onih koji mu se suprostavljaju, u granicama mogućnosti. Ljubav u ovakvoj mjeri mora postojati, jer vjerovanje bez toga ne može biti potpuno.

DRUGI stepen ljubavi je poželjan. To je ljubav koja podrazumijeva slijeđenje njegovog sunneta u moralu, lijepim običajima, dobrovoljnim radnjama, jelu, piću, odijevanju, lijepom postupanju prema njegovim suprugama i drugim oblicima potpunog odgoja i čistog morala. Ova ljubav podrazumijeva i želju za poznavanjem Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, života i njegovih iskustava, ushićenost srca zbog ljubavi prema njemu, spominjanje, poštovanje, slušanje i davanje prednosti riječima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nad riječima svih drugih stvorenja. Najvažnije od svega toga jeste sijeđenje Poslanika u njegovoj ovosvjetskoj skromnosti (zuhdu), zadovoljstvu sa posjedovanjem malog dijela dunjaluka i njegovom velikom željom za onim svijetom (ahiretom).

IZVOR: “Primjeri istinskog vjerovanja”, Ahmed Ferid, str. 18.

TEKST IZ KNJIGE PREPISAO:  MuslimTV Bosna

_______________________________________________

/1/  Eš-Šifa’ (2/18).

/2/  Buhari (1/74-75); Muslim (2/15), Poglavlje o vjerovanju (imanu).

/3/  Fethul-bari (1/77).

/4/  Buhari (1/77); Muslim (2/13): Et-Tirmizi, Kitabul-imani (10/91).

/5/  Fethul-bari (1/78).

/6/  Buhari, Kitabu ejmani ven-nuzuri, (8/161).

Al-Mawlid 28