ULOGA MELEKA U OBLIKOVANJU ČOVJEKA

Veza između meleka i Ademovog potomstva je čvrsta. Oni prisustvuju njegovom stvaranju, obavezni su da ga čuvaju nakon njegovog izlaska na ovaj svijet, dolaze čovjeku sa Objavomo od Allaha, posmatraju njegova djela i postupke i uzimaju mu dušu u trenutku njegove smrti.

 

Muslim u svome Sahihu prenosi hadis od Ebu Zerra, radijallahu anha, u kome stoji da je rekao: “Čuo sam Allahova Poslanika, alejhi selam, da kaže: ”Kada sjemenu prođe četrdeset dva dana Allah mu pošalje meleka i on ga uobliči, formira mu sluh i vid, kožu, meso i kosti, zatim kaže: ‘O Gospodaru, muško ili žensko?’ Pa tvoj Gospodar odredi šta hoće, a melek zapiše.” (Muslim, 2037/4, br. 2645.)

 

Od Ibn Mes’uda, radijallahu anha, se prenosi da je rekao: “Govorio nam je Allahov Poslanik, a on je iskreni i rekao nam: “Sakuplja se stvaranje jednog od vas u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim bude zakvačak slično tome, zatim bude gruda mesa, slično tome; zatim mu Allah šalje meleka kome je naređeno četiri riječi i kaže mu se: piši njegovo djelo, nafaku, nesreću ili sreću, a zatim se u njega udahne duša.”

 

U dva sahiha se od Enesa prenosi da je Vjerovjesnik, alejhi selam, rekao: “Allah je matericu povjerio meleku, pa on govori: “O Gospodaru, kap sjemena!”, “O Gospodaru, zakvačak!”, “O Gospodaru, komad mesa! “Pa kada Allah poželi da ga stvori on kaže: “O Gospodaru, muško ili žensko? Sretno ili nesretno? Kolika mu je nafaka i kada mu je edžel?” To se zapiše u utrobi majke.” (Prenose ga Buhari, 477/11, br. 6595, i Muslim, 2038/4, br.2646. Ovo je Buharijina verzija.)

_____________________________

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 68-70.

PRIRODA MELEKA

Meleki su po prirodi skloni pokornosti i robovanju Allahu,dželle ša’nuhu. Oni nemaju sposobnost griješenja: “Koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6.) Ostavljanje grijeha i činjenje naredbi kod meleka je prirodno i bez ikakvih poteškoća, jer oni nemaju strasti.

 

Možda je ovo razlog koji je naveo grupu učenja kada kažu da meleki nisu obveznici i da se na njih ne odnosi obećanje nagrade za učinjena dobra djela i prijetnje za učinjeno zlo. (Lewamiul-envaril-behijje, 2/409.)

 

Možemo reći: Meleki nisu zaduženi istim obavezama kojima su zaduženi ljudi, ali, kada je u pitanju stav da oni uopće nisu zaduženi obavezama, ovo je neprihvatljivo. Njima je naređen ibadet i pokornost: “Boje se Gospodara svoga koji je iznad njih, i čine ono što im se naredi.” (Nahl, 50.) U ovom ajetu je spomenuto da se oni boje Allaha, dželle ša’nuhu, a strah je jedna vrsta šeri’atske obaveze, štaviše, to je jedan od najvećih oblika robovanja, kao što Uzvišeni o njima kaže:

A oni sami, iz straha prema njemu, strepe.” (El-Enbija, 28.)

_________________________

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 53-54.

 

BEZGRJEŠNOST MELEKA

Sujuti prenosi od Kadi ljjada da je rekao: “Među muslimanima postoji konsenzus da su meleki vrijedni vjernici. Imami muslimana su složni da se propis bezgrješnosti koji se odnosi na vjerovjesnike odnosi i na meleke izaslanike. Njihov odnos i obaveze prema vjerovjesnicima koje se tiču dostavljanja Objave, identične su obavezama vjerovjesnika prema njihovim narodima. Ulema se razišla u pitanju onih meleka koji nisu poslanici.

 

Jedna grupa smatra da su svi oni zaštićeni od grijeha i to dokazuju riječima Uzvišenog Allaha: “O vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.”  (Et-Tahrim, 6.)

 

l riječima: “Svakome od nas mjesto je određeno, mi smo u redove poredani, i samo Njega slavimo i veličamo.” (Es-Saffat, 164-166.)

 

A oni koji su kod Njega ne zaziru da Mu budu pokorni, i ne zamaraju se.” (El-Enbija, 19.)

 

l u riječima: “Časni, čestiti.” (Abese, 16.)

 

l u riječima: “Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti.” (El-Vakia, 79.)

I drugi ajeti.

 

Jedna grupa smatra da se ovi ajeti odnose na meleke izaslanike i na bliske meleke i to dokazuju pričom o Harutu i Marutu i lblisu. Ispravno mišljenje je da su oni svi zaštićeni od grijeha i svega onoga što ih spušta sa njihovog plemenitog položaja. Kaže se: Odgovor na priču o Harutu i Marutu je to što o ovome od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije preneseno ništa, ni slabo ni vjerodostojno, a odgovor na priču o lblisu je da većina negira da je on jedan od meleka, već je on otac džinna, kao što je Adem otac ljudi. (EI-Habaik fi ahbaril-melaik, Sujuti, str., 252.)

 

Suprotstavlja se u ovom stavu onome što se prenosi od Sujutije pa kaže: “Meleki su sačuvani od grijeha. Postoji više vrsta dokaza za ovo:

Prvi: Riječ Uzvišenog Allaha koji ih opisuje: “…i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6.)

I Njegove riječi: “l postupaju onako kako On naredi.” (El-Enbija, 27.)

Ova dva ajeta tretiraju izvršenje naredbii ostavljanje zabrana, jer je zabrana nečega naredba da se to ostavi i zbog toga što je ovo citirano u obliku hvaljenja.

Drugo: Riječi Uzvišenog Allaha: “Hvale Ga noću i danju i ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20.)

Ovo označava potpuni najveći stepen bavljenja ibadetom.

Meleki su Allahovi izaslanici. Uzvišeni Allah kaže: “Koji meleke čini izaslanicima.” (Fatir, 1.)

Poslanici su bezgrješni, jer je Allah, uzdižući ih, rekao: “Allah dobro zna kome će povjeriti poslanstvo Svoje.” (El-En’am, 124.)

____________________

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 48-52.

ZNANJE MELEKA

Meleki posjeduju obilno znanje kojem ih je podučio Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, ali njima nije data moć spoznaje stvari: “I pouči On Adema nazivima svih stvari, a onda ih predoči melekima i reče: “Kažite Mi nazive njihove, ako istinu govorite!” “Hvaljen neka Si” – rekoše oni – “mi znamo samo ono čemu Si nas Ti poučio; Ti si Sveznajući i Mudri.” (El-Bekare, 31-32.)

 

Čovjek se odlikuje sposobnošću spoznaje stvari, otkrivanjem zakona kosmosa, a meleki to znaju direktnim nadahnućem od Uzvišenog Allaha,dželle ša’nuhu. Ali, ono čemu ih je Allah podučio je veće od onoga što čovjek poznaje. Od nauke koju im jeA llah dao je i znanje pisanja: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari, koji znaju ono što radite.” (El-Infitar, 10-12.)

_______________________

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 42-43.

BROJ MELEKA

Meleki su mnogobrojna stvorenja i njihov broj jedino zna Onaj Koji ih je stvorio: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna.” (El-Mudesir, 31. ajet)

 

Ako  želiš  saznati  njihovu  brojnost  poslušaj  riječi  Džibrila  o  Bejtul-m’amuru.  Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga je u noći lsraa upitao o Bejtul-ma’-muru, pa mu je Džibril rekao: “Ovo je Bejtul-ma’mur.  U njemu svakoga dana klanja sedamdeset  hiljada meleka koji se poslije tu više nikad ne vraćaju.” (Prenosi ga Buhari, 103/6, br. 2207 i Muslim, 146/1, br. 162.)

 

U Muslimovom Sahihu se prenosi predanje od Abdullaha da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Toga dana će se dovesti Džehennem, a imat će sedamdeset hiljada povodaca, a na svakom povocu bit će sedamdeset hiljada meleka koji će ga voditi.” (Prenosi ga Muslim, 2184/4, br. 2846.) Prema tome, onih koji će na Sudnjem danu dovesti Džehennem bit  će četrdeset devet miliona meleka.

 

Ako promotriš  tekstove koji se prenose o melekima koji su zaduženi za ljude, vidjet ćeš da je njihov broj veliki. Postoji melek koji je zadužen da brine o  sjemenu čovjeka, dva meleka  koja pišu  djela svakog  čovjeka, meleki  koji čuvaju čovjeka i melek – pratilac svakog čovjeka koji ga upućuje i usmjerava.

 

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 26-27.

MJESTO BORAVKA MELEKA

Mjesto boravka meleka su nebesa. Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, je rekao: “Gotovo da se nebesa raspadnu jedna iznad drugih! A  meleki veličaju i hvale Gospodara svoga.”  (Eš-Šura, 5. ajet)

 

Uzvišeni Allah,dželle ša’nuhu, ih je opisao da su oni kod Njega: “A ako oni neće da te poslušaju, – pa, oni koj i su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.” (Fussilet, 38. ajet)

 

Silaze na Zemlju sa Allahovom naredbom za obavljanje misije koja im je povjerena: “Mi silazimo samo sa  naredbom Gospodara tvoga.” (Merjem, 64. ajet)

 

Više se spuštaju u posebnim prilikama kao što je Lejletul-kadr.

Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci – meleki i Džibril, s dozvolom Gospodara svoga, spuštaju se u njoj  zbog odluke svake.” (El-Kadr, 3-4.)

 

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 24-24.

DA LI IZMEĐU MELEKA I ČOVJEKA POSTOJI SLIČNOST U OBLIKU I IZGLEDU?

Muslim prenosi u svome Sahihu i Tirmizi u svome Sunenu od Džabira, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Pokazani su mi vjerovjesnici.  Musa je bio vitak čovjek, kao da je od ljudi iz Šenue. Vidio sam lsaa, sina Merjemina i on je najsličniji Urvetu ibn Mes’udu. Vidio sam Ibrahima, alejhisselam, i on je najsličniji vašem drugu  (tj.  Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem). Vidio sam Džibrila, alejhisselam, a on je najsličniji Dihji,” a u drugom rivajetu: “Dihji ibn Halifi.” (Muslimov Sahih: 1/153, br. 167.)

 

Da li ova sličnost postoji između Džibrilovog istinskog lika i lika Dihje EI-Kelbija ili je to sličnost sa likom u kojem bi Džibril dolazio kada bi uzimao lik čovjeka? Ispravnije je drugo mišljenje, jer Džibril bi veoma često uzimao lik Dihje.

 

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 18

LJEPOTA MELEKA

Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, je stvorio meleke u lijepom i plemenitom liku. O Džibrilu nam govori: “Uči ga jedan  ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome.” (En-Nedžm, 5-6.)

 

Kod ljudi je uobičajeno opisivanje meleka svojstvom ljepote, kao štoje uobičajeno opisivanje šejtana svojstvom ružnoće. Zbog toga vidite ljude kako upoređuju lijepog čovjeka sa melekom. Pogledaj šta su rekle žene o Jusufu iskrenom kada su ga vidjele: “A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepot i njegovoj i po rukama svojim se porezaše; “Bože, Bože! ” – uskliknuše- “ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti! ” (Jusuf, 31. ajet)

 

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 17.

KRILA MELEKA

Meleki posjeduju krila kao što nas je Uzvišeni Allah, dželle ša’nuhu, obavijestio. Neki od njih posjeduju dva, neki tri, neki četiri, a neki od njih imaju više krila: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1. ajet)

Značenje ovoga ajeta je da je Allah,  dželle ša’nuhu, melekima dao krila. Neki od njih imaju dva, neki tri, neki četiri, a neki više krila.

Prenosi Buhari u svome Sahihu od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anha , da je rekao: “Muhammed,  sallallahu alejhi ve sellem, je vidio Džibrila, a na njemu je bilo šest stotina krila.” (Muslimov Sahih: 1/159, br. 177.)

_______________________________________________

IZVOR: Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 16.

VELIČINA MELEKA NOSIOCA ARŠA

Ebu Davud prenosi od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anha, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dozvoljeno mi  je da vam govorim o jednom meleku  od  Allahovih  meleka,  koji  nose  Arš. Između rese njegovog uha i vrata je razdaljina hoda od sedam stotina godina.” (Sahihus-suneni Ebu Davud: 3/859, br. 9353.)

Prenosi ga Ibn Ebi Hatim i kaže: ” … sedam stotina godina leta ptice”, a recenzent Miškatul-mesabiha kaže: “Njegov sened  je vjerodostojan.” (Miškatul-mesabih: 3/121. Pogledaj: Silsiletul-ehadisis-sahihati, br. 151.)

 

Taberani u svome Mu’džemul-evsatu prenosi sa sahih senedom od Enesa, radijallahu anha, da je rekao: “Allahov  Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Dozvoljeno mi je da vam govorim o meleku, jednom od meleka nosioca Arša. Njegove noge su u dnu zemlje, na njegovom rogu je Arš, između resice njegovog uha  i vrata je sedam stotina godina ptičjeg leta, taj melek govori: ‘Slavljen neka Si Ti, gdje god da sam’.” (Sahihul-džami’is-sagir, drugo izdanje: 1/208, br. 853. )

__________________________________________________

IZVOR:  Svijet meleka, Umer Sulejman El-Eškar, str. br. 14-15.