Priča o Dobrom drvetu

Bilo jednom jedno drvo, Dobro drvo, puno ljubavi za jednog malog  Dječaka. Dječak je dolazio svakog dana i vrijedno sakupljao opalo lišće. I isplevši lisnatu krunu, zamišljao je da je šumski kralj. Penjao bi se uz stablo Dobrog drveta i njihao se na njegovim granama. Jeo je njegove slatke plodove, jabuke.  Dobro drvo i Dječak bi se ponekad igrali žmurke i kad bi se umorio, Dječačić bi zaspao u sjenci drveta.  Mali Dječak je puno volio drvo. I Dobro drvo bilo je srećno. Ali, vrijeme je neumitno prolazilo i Dječak je odrastao. Dobro drvo je sada često ostajalo samo. A onda, jednog dana, Dječak ponovo dođe i Dobro drvo mu reče:

„Hajde, Dječače, popni se na mene i poljuljaj se na mojim granama, najedi se mojih jabuka i odmori se u mojoj sjenci. I budi srećan.”

„Ali, suviše sam veliki da bih se peo na tebe i igrao se s tobom”, odgovori Dječak Dobrom drvetu. „Želim da kupim toliko stvari i da se zabavljam… Ali, znaš, potreban mi je novac. Možeš li mi dati malo para?”

„Žao mi je”, odgovori Dobro drvo „ali para nemam. Sve što imam jesu lišće i jabuke… Ipak, Dječače, mogao bi da ubereš moje jabuke i prodaš ih u gradu… Tako ćeš doći do para i biti srećan.”

I Dječak se uzvera na drvo i pobra njegove jabuke, potom ih odnese sa sobom. I Dobro drvo se opet osjeti srećnim. Dugo je vremena opet prošlo, a Dječak nije navraćao.
I Dobro je drvo bilo jako tužno.

A onda, jednoga dana, Dječak ponovo stiže i drvo radosno zašumori.
„Hajde, Dječače,” reče mu ono “popni se uz moje stablo i poljuljaj se na mojim granama.
I uživaj!”

“Nemam vremena za to, imam previše posla,” Odgovori Dječak.
“Želim kuću, u kojoj će mi biti toplo,” objasni on, “Želio bih da imam ženu i djecu i zato mi je potrebna kuća. Možeš li mi ti nabaviti jednu kuću?”

“Ni ja nemam kuću, odgovori drvo. U stvari, čitava šuma je moja kuća. Ali, evo možeš posjeći moje grane i od njih sebi sagraditi kuću. I tako ćeš biti sretan.”

I tako Dječak posiječe grane Dobrog drveta i odnese ih, i od njih sagradi sebi kuću.
I Dobro drvo ponovno se osjećalo jako srećnim.

Još podosta vremena prođe, ali Dječak nije navraćao. I kada se ponovno pojavio, Dobro drvo je bilo toliko srećno da je jedva bilo u stanju riječ izustiti.

“Hajde, Dječače,” pozove ga drvo šaptavim glasom, “dođi i poigraj se.”

“Previše sam star i tužan da bih se igrao,” Odgovori Dječak. “Ali želio bih jedan čamac, koji bi me odvezao daleko, daleko odavde. Možeš li mi naći jedan čamac?”

“Pa, posijeci moje stablo i načini sebi čamac,” odgovori Dobro drvo. “Tako ćeš moći odjedriti daleko, daleko odavde i biti srećan.”

I tako Dječak posiječe stablo Dobrog drveta, napravi čamac i odjedri daleko, daleko.
I Dobro je drvo bilo srećno ali ne i presrećno.

Dosta je vremena minulo i Dječak se najzad ponovno pojavi.

“Žao mi je, Dječače,” dočeka ga drvo, “ali zaista nemam ništa više što bih ti mogao dati. Znaš ne rađam više jabuke.”

“Zubi su mi se već davno istrošili i ne mogu više jesti jabuke.” reče Dječak.

“Nemam više ni grana” nastavi Dobro drvo, “na kojima bi se mogao ljuljati.”

“Previše sam star za takve stvari, mislim za ljuljanje na granama.” primijeti Dječak.

“Nemam više ni deblo,” reče Dobro drvo “na koje bi se mogao popeti.”

“Suviše sam umoran da bih se pentrao po drveću.” zaklima glavom Dječak.

“Žao mi je,” uzdahnu Dobro drvo. “Volio bih da ti mogu bilo što dati, ali ništa mi više nije ostalo.
Sad sam ti samo jedan stari panj. Žao mi je, zaista.”

“Pa više mi mnogo ni ne treba” uzdahnu Dječak. “Tek neko mirno mjestašce gdje mogu
mirno sjesti i predahnuti. Znaš jako sam umoran.”

“U redu onda” odvrati Dobro drvo, “istežući se što mu je više bilo moguće: “stari panj je pravo mjesto da se na njemu sjedi i odmara. Dođi Dječače, i sjedi. Sjedi i odmori se.”

I Dječak postupi kako mu je rečeno.
I Dobro drvo se osjeti beskrajno srećnim.

*******
Ovo je priča o svakome od nas. Drvo su naši roditelji. Kada smo mladi volimo se igrati s ocem i majkom. Kada odrastemo ostavimo ih i vratimo im se samo kada nam nešto treba od njih. Bez obzira na sv, roditelji su uvijek tu kada ih trebamo ili kada smo u nevolji. Roditelji su uvijek tu i dat će sve od sebe da ugode svojim potomcima. Može se činiti da je dječak iz priče okrutan prema drvetu, ali tako s i mi odnosimo prema roditeljima…..

NE OBAVLJATI NAMAZ IZA OSOBE KOJA PRIČA ILI SPAVA

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se namaz obavlja pod ovakvim okolnostima i kaže: “Ne klanjajte iza osobe koja spava ili koja priČa”. (Bilježi Ebu Davud, br. 694; Sahihu-l-Džami’, br. 375. i kaže da je hadis hasen – dobar.)

 

 PriČanje osobe Će ometati klanjaČa u namazu, a osoba koja spava može otkriti dio tijela koji ce takođe odvratiti pažnju klanjaču.

 

Hattabi (Allah mu se smilovao) je rekao: “Obavljanje namaza iza osoba koje pričaju Šafija i Ahmed ibn Hanbel smatraju da je mekruh, jer njihovo pričanje ometa klanjača, prilikom obavljanja namaza”. (Avn-l-Ma’bud, 2/388)

 

U pogledu neobavljanja namaza iza osobe koja spava, jedan broj islamskih učenjaka smatra da su dokazi slabi (uključujući Ebu Davuda u njegovom Sunenu, Kitabu-s-Salat…).

 

Bilježi Buhari (Allah mu se smilovao) hadis od Aiše, radijallahu anha, u njegovom Sahihu, Babu-s-Salat halfe en-Na’im: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je imao običaj da klanja dok sam ja ležala poprečno od njega, na krevetu”. (Sahihu-l-Buhari, Kitabu-s-Salat)

 

Mudžahid, Tavus i Malik smtraju da je mekruh obaviti namaz iza osobe koja spava, jer postoji mogućnost da se pokaže dio tijela koji ce skrenuti pažnju i ometati klanjača. (Fethu-l-Bari)

 

Ako ne postoji mogućnost da se to desi, onda nije mekruh da se obavi namaz za osobom koja spava. A Uzvišeni Allah najbolje zna.

Priča o mladiću koji nije poštovao svoju majku

Prijevod videa “Priča o mladiću koji nije poštovao svoju majku” od Šejha Ahmeda Alija

Ne poštivanje majke i oca, danas sve majke i očevi plaču zbog toga.
Oni čak nemaju kontrolu nad djecom dok im je 5 god. Ti znaš da dijete od 5 god. okrene se i kaže svojoj majci ili ocu: Tko si ti da mi govoriš šta da radim, ko si ti? Odgovaraju takvim riječima.
Hadis, koji Hafiz Al-Mumadhiri govori u Et-Tergibu vet-terhib:
On kaže da je posjetio jedno pleme, tu u blizini je bio 1 mezar i poslije ikindije taj mezar bi se otvarao, on kaže, jedan mladić bi izlazio iz tog mezara, imao bi glavu od magarca, a čovječije tijelo. Izlazio je iz mezara i vikao iii-aa 3 puta kao magarac. 3 puta iii-aaa kao magaraci poslije toga vratio bi se u mezar i mezar bi se zatvorio. On kaže: upitao sam mještane u vezi ovog mladića, ko je on bio i zašto ga Allah kažnjava na onakav način? Oni su me informisali da je ta mladić uzimao alkohol, on bi ga pio, imao je naviku ga da pije. I kada popije previše, navečer, vraćao bi se kući svojoj majci. Kao što bi radile i naše majke, znate, kada izlazimo negdje navečer i ne kažemo majci, one čak ni ne spavaju, čekaju nas unutar kuće i brinu se. Pitaju se da li smo ok i gdje smo mi to? One bi nas čekale, prijatelju moj, naravno i njegova majkaje radila to isto. Kada bi se vratio i ona ga vidjela onako opijenog, da bi ga sačuvala od Džehenemske vatre i ahiretske kazne, ona bi mu davala nasihat(savjet), rekla bi svome sinu: O sine moj, boj se Allaha s.w.t, bježi od te stvari (alkohola), to je majka svih zala, o sine moj, to je prljava stvar, to je od šejtana. O sine moj, ako želiš uspjeti, ako želiš da uđeš u Džennet onda nemoj se ni približavati tome, o sine moj, zar ne shvataš to ti je šejtan bacio, i želi te zaustaaviti od ibadeta i namaza. Kada bi mu ona davala ove savjete znaš šta bi on radio? On bi se okreno prema majci i rekao: O majko, prestani vikati iii-aaa kao magarac. On bi rekao majci: prestani vikati iii-aaa kao magarac. I znaš šta, ista stvar se dešava i danas. Ova mladić je koristio ove riječi, prijatelju moj, ali mi korsitimo riječi koje su našem vremenu prilagođene i koje nisu su različiti od riječi kojih je taj mladić korsitio. Šta rade mladi kada se okrenu prema majci ili ocu? Kada ih njihove majke i očevi pokušavaju da sačuvaju od Džehennemske vatre i daju im savjete, njihovi sinovi se okrenu prema majci i ocu i kažu: o majko, skini mi se se leđa, ne daš mi disati, uvijek si nada mnom, daj mi šansu da dišem, daj mi prostor, daj mi Moju slobodu, kloni se mog života. Ovo je šta danas mladi izgovaraju. Prijatelju moj, nema razlike između ovoga i onoga šta je onaj mladić izgovarao. One riječi su bile prilagođene onome vremenu, ove su ovome vremenu. Zapameti, da je poslije ikindije taj mladić umro, i poslije ikindije Allah s.w.t ga je kaznio na takav način, da um je glavu pretvorio u magarećiju i koji je izlazio iz mezara i vikao iii-aaa kao magarac. Ovaj hadis su ocjenili stručnjaci hadisa, i ni jedan stručnjak ga nije odbacio i ispitivao.