PRIKRIVANJE SKRUŠENOSTI U NAMAZU

Huzejfe, radijallahu anha, imao je običaj da kaže: “Čuvajte se licemjerstva u skrušenosti”. Pa je upitan: “Šta je to licemjerstvo u skrušenosti?” Odgovorio je: “Kada tijelo ispoljava skrušenost koja ne potiče iz srca”.

 

 

Fudail ibn Ijjad je rekao: “Ružno je vidjeti čovjeka da ispoljava skrušenost, koju ne posjeduje njegovo srce”. Neko je vidio čovjeka pogurenog tijela i ramena, pa mu je prišao i rekao, “Skrušenost je tu”, ukazujući na srce, “a ne ovdje”, tapšući ga po ramenima. (El-Medaridž, 521/1)

 

 

Kaže Ibnu-l-Kajjim (Allah mu se smilovao), objašnjavajući razliku između istinske bogobojaznosti i lažne skrušenosti licemjera: “Bogobojaznost vjernika ogleda se u njegovom srcu koje je pokorno, ponizno i svjesno Allahove Veličine; puno strahopoštovanja i strepnje, dok se u potpunosti ne preda svome Uzvišenom Gospodaru. Stidljivo i sa ljubavlju priznaje Njegove blagodati i vlastite greške. Nema sumnje da će skrušenost srca biti praćena i od ostalih organa tijela. Lažna bogobojaznost ispoljava se rametanjem i pretvaranjem, bez udjela srca”. Tako su se neki ashabi utjecali Allahu riječima: “Gospodaru moj, utječem ti se od lažne skrušenosti”. A kada su upitani šta je to lažna skrušenost, odgovorili su: “Da tijelo izgleda skrušeno, a  u srcu poniznosti nema!” Istinski pokoran sluga sputao je fizičke strasti i njegovo je srce ispunjeno svjetlošću Allahove Uzvišenosti. Strasti su ugašene zbog osjećaja ogromnog strahopoštovanja koje ispunjava srce. Tijelo je smireno, a srce postaje spokojno. Rob osjeća sigurnost uz svog Gospodara, dok Uzvišeni Allah spušta smiraj na njega.

 

 

Razmetanje i licemjerno pretjerivanje u skrušenosti jest ponašanje osobe koja želi da se pokaže pred drugima, dok mu je duša, u suštini, prepuna strasti i požuda. Tako njegova spoljašnjost izražava poniznost, ali zvijer – strast leži u njemu i strpljivo čeka u zasjedi da se baci na plijen. (Kitabu-r-Ruh, str. 314., Daru-l-Fikr, Jordan)

 

 

Skrušenost u namazu postiže se kada se srce isprazni i klanjač skoncentriše isključivo na namaz; sve ostalo se zanemaruje i zapostavlja. Samo tada on nalazi utjehu i uživanje u namazu, što potvrđuje Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “…Radost moga srca je u namazu”. (Tefsir ibn Kesir, 5/456. Hadis se nalazi u Musnedu Ahmeda ibn Hanblea, br. 3/128, i u Sahihu-l-Džami’, 3124.)

 

Uzvišeni Allah spominje: El-baši’ine ve-l-Haši’at (Ljudi i žene koji su ponizni pred svojim Gosopodarom), i opisao ih je kao stepen onih koji su odabrani. I kaže da je za njih On pripremio oprost i veliku nagradu (Džennet). (Kur’an, El-Ahzab, 35. ajet)

 

 

Jedna od koristi koju klanjač ima od poniznosti jeste olakšanje namaza. Uzvišeni Allah kaže: “Pomozite sebi strpljenjem i molitvom, a to je zaista teško osim poslušnima.” (El-Bekare, 45.) Iskreni vjernici, pokorni Allahu, se boje Njegove kazne i vjeruju u Njegovo obećanje i opomene. To znači da je namaz zaista težak, osim onima koji posjeduju skrušenost. (Tefsir ibn Kesir, 1/125.)

 

 

Skrušenosat je veoma važna, ali ipak lahko išcezava iz srca ljudi. Rijetko je prisutna, posebno u vremenu u kojem živimo. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem ,rekao je: “Prva stvar koja će biti uzdignuta sa zemlje – oduzeta od mog Ummeta jeste skrušenost, tako da ćeš teško sresti roba ponizna”. (Prenosi Et-taberani u El-Kebiru i njegov sened je dobar. Pogledati takode u Sahihu-l-Tegrib, br. 543 i kaže da je sahih.)

 

 

 

IZVOR: Skrušenost u namazu, Muhammed Salih El-Munedžid, str. 11.-13.)