SKROMNA TEVBA (FRUGALLY TAWBA)

بِسْــــــــــــــــــــــمِ اﷲِارَّحْمَنِ ارَّحِيم

Uzdahnuti?
Lutanje bez sunca,
zednja bez vode,
gdje je put?
Je li ovaj pravi?
A srce u ceznji utihlo.
Okrenem se oko sebe,
lutam, ocajno trazim lijek.
Okrenem se lijevo-desno,
svugdje tama vodi me
vuce me dolje.
Dolje?
Pogledam dolje gdje se suze drobe.
Ali…
Taj zadnji pogled!
Suze presusise,
dusa procvijeta.
Pogledaj gore!
Tko se krije iza tih zavjesa na nebu?
O, Milostivi!
Opet stojim tu,
prasina mojih grijeha opet stvara oluju.
O, Jedinstveni!
Doista su sejtanove naslade zamka,
a Tvoja ruka je jedino utociste od trnjave kise.
O, Svevisnji!
ja sam doista samo jos jedna sicusna biljka:
moj namaz je moja zemlja,
Kur’an je moja voda,
a moj zikr i moj hidzab je moje sunce.
O, Svemoguci!
Ocisti moju dusu nateklu od grijeha,
jer uistinu, tevba je jedino sredstvo za to,
sa glavnim sastojkom-Tvojom neogranicenom miloscu.
O, Plemeniti!
spusti na nju sabura da bi porusila prepreke Tvojih iskusenja,
jer samo u Tvojoj velicanstvenoj ljubavi je tlo pod nogama.
O, Ti koji drzis moju siromasnu dusu!
ucini da bude kuca samo dobrih dijela i Tvoga zadovoljstva,
jer jedino istinsko bogatstvo su Toje uzvisene rijeci
sa potpisom srca.
O, Gospodaru moj!
Molim te, na svojoj zadnjoj stanici
da kljucem svojih dijela otkljucam vrata Dzenneta,
molim te Gospodaru moj, ovom skromnom tevbom.
Jer ja sam uistinu samo jos jedan Tvoj rob,
a Ti moj jedini Gospodar.
Uzdahnuti? DA
Lutanje zavrseno jedinim skrovistem-Tvojom mislocu,
Zed ugasena zikrom,
a put?
-Jedini ispravan put – ISLAM!
AMIN!

183948_197432536981164_7903312_n

English translate:
Sigh?
Wandering without the sun,
thirst without water,
where is the path?
Is this way correct?
A heart fall silent in desire.
I turned around,
wandering, desperate for a cure.
I turned to my left and right,
darkness takes me everywhere
drags me down.
Down?
I looked down to where the tears were crushing
But …
The last look!
The tears dried up,
soul flourished.
Look up!
Who is hiding behind those curtains in the sky?
Oh, Merciful!
Again, I stand here,
dust my sins again created a storm.
Oh, Unique!
Indeed are the shaitaan’s pleasure trap,
while your hand is the only refuge from the rain of thin.
O, Almighty!
I’m really just another tiny plant:
My prayer is my land,
The Quran was my water,
and my dhikr and my hijab is my sunshine.
O, Almighty!
Clean my soul swollen from sin,
because really, awba is the only remedy  for it,
with the main ingredient-Your sovereign grace.
Oh, Precious!
lower on my soul sabur that I can destroyed the obstacles of hte temptations
because only in Yours glorious love is the ground beneath our feets.
Oh, the One who hold my poor soul!
make it to be a house of only good acts and Your satisfaction,
because the only true riches are Yours sublime words
with signature of heart.
Oh, my lord!
Please, at in my last stop
that with the key of my acts I unlock the doors of Jannah,
Please, my Lord, with this humble tawba.
Because I really just another Thy servant;
and are my only Lord.
Sigh? YES
Wandering completed only hiding-Your mercy,
thirst turned off dhikr,
a way?
-The only correct way – ISLAM!
AMIN!

Autor: Lejla Turkeš

KAKO JE TEŠNJAKU NOVAC “OTVORIO OČI”

KAKO JE TEŠNJAKU NOVAC “OTVORIO OČI”

UVOD PRENOSIOCA ISTINITE PRIČE: Selam alejkum cijenjeni stanovnici Dženneta, ako Bog da. Prije nego što prenesem pokajničku priču jednog skromnog brata iz Tešnja koji se zove Mirnes, napravit ću jedan mali uvod.  Nema čovjeka na planeti Zemlji a da nema ljubavi prema Dunjaluku. Tako je i naš Poslanik Muhammed, alejhi selam, imao određenu ljubav prema Dunjaluku. Poslanik, alejhi selam, je rekao: „A ja volim od dunjaluka tri stvari: Miris, žene i radost mojih očiju je u namazu.”   Nemojte ovaj hadis krivo shvatiti, Muhammed, alejhi selam, nije činio blud sa ženama. Odnosio se sa ženama onako kako je Allah naredio. Spuštao bih pogled kada bi naišla kakva žena itd. Ali nema čovjeka kojeg žena ne može ushititi.

Bošnjaci od Dunjaluka vole dvije stvari: žene i pare (novac). Ali, baš taj novac je promijenio ovog brata. Allah ga je preko novca uputio na Pravi put. Pa, pročitajte ovu istinitu priču. Allah vam se smilovao.

 

 

DOŽIVLJAJ BRATA MIRNESA:

E, ovako. malo ću vam pričati o sebi i i iskren ću biti. Nadam se da ćete ovo svatiti kao pouku, jer s tom namjerom i pišem.

 

Doživio sam svašta kroz život i ne bih želio kroz budućnost da mlađi naraštaji prolaze kroz slično. Dragi moji prijateli i sugrađani, pogotovo ovi mlađi da obrate pažnju na tekst, jer ne pišem bez razloga. Ja znam da za pojedince možda i ispadam budala i sve ostalo što nije dobro, ali vjerujte, nije da vam pametujem, već vam JARAN govori što je njega gazilo. Zato, molim mlađi naraštaj da obrate više pažnje na svoje ponašanje, pogotovo što se tiče izlazaka i opijanja. Zato podvlačim, prijatelji moji, niste ni svjesni šta radit, šta radimo i šta smo radili.

 

Hvala ALLAHU mome, pa mi je otvorio oči i vidim gdje sam i šta sam, zato se zapitajte dragi moji prijatelji? Zapitajte se kada dignete glavu u vedro noćno nebo. Dovoljno je pametnom i jedna, a budali nisu ni stotine riječi dovoljne. Zato vam i pišem sve ovo, jer sam shvatio da sam bio na pogrešnom putu.

 

 Evo jedan primer koji mi se desio. U više navrata u razgovoru s mojim prijateljem, što ću ponoviti, PRIJATELJEM, jedinim i iskrenim, a on je MIRZET U., sam mu rekao više puta i naglasio: DA MI HOĆE ALLAH DRAGI DATI DA ODEM IZ OVE BOSNE, što sam to više puta ponovio. Mirzet je bio moj “gazda” dunjalučki, kakvog samo čovjek može poželjeti. Hvala mu za to, kao što mogu reći – hvala i jednom mome novom prijatelju kojeg sam upoznao u tuđoj zemlji. On me je prihvatio kao svoga brata koji mi je pojasnio neke stvari kroz jednu ili više poučnih priča. Taj JARAN se zove EDIS R., neka ga ALLAH NAGRADI za sve ovo što sam sada prihvatio.

 

Pazite sada šta ću da napišem! Posebno obratite pažnju!

Bajram, kurban bajram je bio. Dočekujem ga u Švedskoj, bez ikoga svoga, osim novog prijatelja – DISETA (to mu je nadimak). Tog dana tj. Prvi dan bajrama dočekao sam klanjajući bajram namaz u džamiji u Geteburgu. U tu džamiju sam ušao sa samo 110 kruna (‘kruna’ je novčana valuta u Švedskoj). To bi je bilo sve od novca kojeg sam imao za Bajram. S tim novcem sam trebao provesti dane Bajrama, ali Allah me je iskušao. Pri izlasku iz džamije “stajala” je jedna kutija na kojoj je pisalo: “Pomoć nemoćnima” ili “ugroženima”, nisam siguran. Kada sam pogledao u kutiju, ubacio sam 20 kruna, zato što sam pomislio da je to sergija. Ali, naprotiv, kada sam izlazio iz džamije sav sretan, i hajmo reći tužan, jer nisam sa svojom porodicom, video sam ljude koji su stajali pored sergije koju su prikupljali za džamiju. Bilo me je stid da prođem kraj tog čovjeka koji je prikupljao sergiju, a da ne dam ništa novca. Stvarno sam se stidio, ali sam imao još u džepu 90 kruna. Izvadio sam još 40 kruna i halalio, i na tome je ostalo. Tako sam čestitao bajram, onima koje sam znao i koga nisam, jer sam imao potrebu za tim. Nisam toliko ni poznavao ljude da bih se osjećao, nekako, ugodno, kao u mome MRKOTIĆU (Mrkotić je selo u općini Tešanj).

 

Kada sam izašao iz Bajram namaza, i nejse priča po priča, krenuo sam u stan znajući da me niko ne čeka raširenih ruku kao moja majka što je to do sada radila. To mi je bio prvi bajram koji nisam dočekao sa svojim roditeljima, ali OK. Da se vratim na ono što sam vam pokušao reći. Taj dan me je DISE (Edis) pozvao na bajramski ručak, na čemu mu se zahvaljujem. Tada je bio petak. Sjećam se kao da je bilo jučer. I tako smo sjedili kod njega, dok nije bilo vrijeme za Džumu namaz. Idući niz ulicu zadnji sam se u koloni kretao, odmah poslije Diseta (Edisa) i njegove djece. Zaostajao sam iza njih, jer sam pisao poruku čestitajući bajram svojim roditeljima i jedinim sestrama. Ali, pazite sad! Svi su prošli pored te stvari, niko nije vidieo da ispred njih (pet ili šest osoba) “stoji” novčanica od 500 kruna. Ja sam se nalazio zadnji od skupine, pa sam se zapitao, braćo moja draga, je li ovo moguće? Je li moguće da mi je ALLAH VRATIO 5X (pet puta) VIŠE NEGO ŠTO SAM JA UDJELIO.

 

Zato vas molim da prepoznate ALLAHOVE KUŠNJE I ISKUŠENJA KOJIM VAS MUDRO ISKUŠAJE. Zato se potrudite, jer zbilja – ALLAH JE SVEMOĆAN. Stoga ako neko može da izvuče pouku iz mog iskušenja, jer zbilja je bili tako, ALLAH MI JE SVJEDOK, biće mi drago. Nadam se da ne mislite da samo pišem ovo iz dosade, jer to nije tacno. Želio sam da podijelim ovo s vama i stoga – ESSELAMU ALEJKUM. Zapitajte se, a odgovor ima – to je ISLAM.

GOVOR PRENOSIOCA PRIČE: Pogledaj, dragi brate I sestro, kako je dova Allahu promijenila stanje ovog insana. On je molio Allaha dam u opdari opskrbu u tuđini, a Allah mu je zaista to I podario. Allah mu je podario uputu u Švedskoj. Pogledaj oko sebe I razmisli.

I na kraju. Najbolji govor je Allahov govor (Kur’an), a najbolja uputa je uputa Njegova (Allahova) roba i Poslanika Muhammeda, alejhi selam. Hvala Allahu koji Svojom milošću obrće ljudska srca i tako ljude spašava džehennemske Vatre koja je 70 puta jača od dunjalučke. Allahu, naš Gospodaru, smiluj se Poslaniku Muhammedu, poslanikovim ashabima i svim dobrim robovima. Amin

PALESTINI – TO PALESTINE


Slušala sam kako se zadnja grančica u mojoj duši lomi,
zadnja kap krvi kako se suši, dok sam sve to gledala.
Jedan je čovjek udarao jednu iznemoglu staricu na polovini puta,
udarao je sa čeličnim štapom
među stotinama ljudi koji su prolazili,
prolazili i bacali pogled na taj prizor.
Neki su bacali zastrašujući pogled, neki pak iznenađeni,
neki pun sažaljenja, dok neki miran i osoran.
Udarao ju je ovaj čovjek sve jače, zlobnije, silnije…
Starica je krvarila, rane su bile sve veće,
borila se je za život sa svojom zadnjom kapi,
zadnjom snagom koja nije imala u planu da se povuče sa bojnog polja.
Negdje u brujanju ljudi čudoh pravu priču.
Starica se zvaše Palestina,
a taj bezdušni čovjek Izrael.
One njene slabašne ruke koje su se hrabro borile,
imale su istu oštrinu zamaha kao ono veliko i malo kamenje
sa kojim se ti ljudi sa istom hrabrošću bore.
I baš sam u njenim očima mogla vidjeti istu bol,
ali i isti znak-odustajanje ne postoji u mome jeziku!
Te njene oči bijaše kao ta zemlja,
kao ta izmorena zemlja koja nikada ne prestaje da se borima koliko udaraca primila,
ma koliko jaki i zlobni ti udarci bili.
Rekla bih, ma koliko kukavični ti udarci bili.
Jedan čovjek sa čeličnim štapom (izraelske puške, tenkovi) protiv starice?!
Zapitajmo se realno, kolike su šanse ove starice?
Znam, nisu nimalo velike…
Ali ako svi ovi ljudi što gledaju, što kažu da im je stalo,
kada bi samo oni bili jaki kao što su na riječima,
kada bi oni samo rekli:”STOP! Dosta je više!
Te staričine rane su i moje rane!”
Kada bi samo svi zajedno narsnuli na ovog čovjeka.
Razmislite sada, kolike bi bile staričine šanse?
Ko smo mi?
Šta smo mi?
Možda ne znam odgovor na ova dva pitanja,
ali sigurno znam da nismo spušteni na ovu zemlju da sijemo nered,
da prljamo ruke krvima nevinih duša.
Uzimanje duša je samo Božije djelo, ničije više!
Gospodaru moj, molim Te, neka moje dove obgrle taj nevini narod,
uslišaj Svevišnji poziv svih tih umornih glasića na tom tlu
koji nemaju druge želje nego da slobodno kroče SVOJOM zemljom.
Amin!
English translate:
I was listening to the last twig breaking in my soul,
to the last drop of blood drying, while I was watching it all.
One man was punching one bedridden, old woman on a halfway,
struck her with a steel rod
among the hundreds of people who were passing,
passing and glancing at the scene.
Some of them were threwing frightening look, some surprised,
some pity, some quiet and curt.
This man hit her always stronger, sinister, more mightily…
The old woman was bleeding, her wounds were bigger,
she fought for her life with her last drop of blood
with her last srength which never planned to withdraw from the battlefield.
Somewhere in the sound of people I heared a real story.
The old women’s name was Palestine,
and the name of the heartless man was Israel.
Those her spindly arms which fought bravely
had the same sharpness of the momentum like those big and small stones
with which these people are struggling with the same courage.
I really could see in her eyes the same pain,
and the same sign-abandonment does not exist in my language!
And those her eyes were like that country,
like that exhausted country that never stops to struggle no metter how much hits it receives,
no matter how strong and vicious these hits are.
I would say, no metter how cowardice these hits are.
One man with a steel rod (Israeli guns, tanks) against one old women?
Let us ask ourselves realistically, how big are the chances of the old women?
I know, they are not really big…
But if all these people who are watching, who are saying that they care about it,
if they were only strong like they are on their words,
if they would only say: “STOP! It’s enaugh!
The old woman’s wounds are my wounds too! “
If they all together only swoop on this man.
Let us think now, how big would be the old woman’s chances?
Who are we?
What are we?
Maybe I do not know the answer on these two questions,
But I know for sure that we were not put here on this earth to sow disorder,
to get our hands dirty with the blood of innocent souls.
Taking the soul is only act of God, no one else’s!
My Lord, please, let my prayers embrace that innocent people,
Hear the Almighty a calls of all these tired voices on its soil
which have no other wish but to freely walk on THEIR land.
Ameen!
Autor: Lejla Turkeš
Author: Lejla Turkeš

Zanimljiva i poučna priča o keksu

Tekst: Djevojka je čekala avion u čekaonici jednog velikog aerodroma.
Pošto je trebala dugo čekati, odlučila je kupiti knjigu da bi joj
Vrijeme brže prošlo.
Kupila je knjigu i paketić keksa.
Sjela je u čekaonicu VIP da je nitko ne bi uznemiravao.
Pored nje je bila stolica sa keksom, a sa druge jedan gospodin koji je
čitao novine.
Kad je ona počela uzimati keks i gospodin je uzeo jedan.
Ona se šokirala, ali ništa ne reče i nastavi čitati knjigu.
U sebi je pomislila “ma gledaj ti ovo, da samo imam malo više hrabrosti, do sada bih ga već udarila…”
Svaki put kad je ona uzimala jedan keks, čovjek pored nje, ne obazirući se ni na što, je uzimao isto tako jedan.
Nastavili su tako dok nije ostao samo jedan u paketu i djevojka pomisli: “Baš me interesira što će sad uraditi!!!”
Čovjek uze posljednji i podijeli ga na dvoje!
“Ovo je zaista previše ” – počne govoriti šokirana, uze svoje stvari, knjigu, torbu i ode prema izlazu iz čekaonice.
Kada se osjećala malo bolje, nakon što ju je prošla ljutnja, sjela je na mjesto gdje nije bilo nikoga da bi izbjegla neke druge neugodne događaje.
Zatvori knjigu i otvori torbu da je ubaci ………….
U tom trenutku ugleda paketić keksa još uvijek netaknut.
Postidje se kao kradljivac i tek tada shvati da je keks isti kao njen bio od gospodina koji je sjedio pored nje, ali koji je, bez šokiranja,nervoze ili prepotencije, podijelio i svoj posljednji komad sa njom, totalno suprotno od nje, koja se čak osjećala povrijeđena u vlastitom ponosu i osjećajima.
ZAKLJUČAK: Koliko puta u našem životu ćemo ili smo pojeli tuđi keks, a da to nikad nećemo ili nismo ni saznali?
Prije nego što se dođe do brzopletog zaključka i prije nego što se počne misliti loše:

GLEDAJ sa pažnjom detalje, vrlo često situacija nije onakva kako izgleda nama na prvi pogled!!!!

U životu postoji 5 stvari koje se ne mogu vratiti:
– Kamen kad je bačen;
– Riječ nakon što je izrečena;
– Mogućnost nakon što je izgubljena;
– Vrijeme kad je prošlo;
– Ljubav za koju se NE BORI.

~*~ Upotrebljavaj svoju pamet ~*~

Ovo je prica o slijepcu i fenjeru. Dok bi izlazio nocu iz svoje kuce, i isao do velikog trga na kome se nalazi bunar, gdje bi se skupljali ljudi i donosili vodu, on bi u jednoj ruci nosio cup a u drugoj fenjer. 

I tako je jednom stigao do tog bunara noseci fenjer koji svijetli, i kada je dosao na red, napunio je svoj cup vodom i krenuo kuci.

Na putu kuci susrete ga jedan covjek, pa se zacudi sto ce slijepcu fenjer!!!

Glasno je razmisljao: “Sta ce slijepcu fenjer, kakvu korist ima od toga?”

Cuo ga sljepac kako sapce. Kad mu se covjek priblizi, glasno ga upita: “Sta ce ti fenjer?”

Nasmijesi se slijepac i rece: “Kad bi imalo razmislio, ne bi me to ni pitao! Zar ne vidis da je noc, i mrak je svuda oko nas?”

Covjek klimnu glavom i rece: “Tacno, ali kakvu korist imas od fenjera kada si slijep?”

Slijepac rece:
“Hej covjece s ocima, nosim fenjer da me ti vidis! Kad ga ne bih nosio, neko od prolaznika mogao bi se sudariti sa mnom jer ne vidi dobro u mraku.”

“Kad nosim svjetleci fenjer, osvjetljavam sve oko sebe pa ne moze doci do sudara, te tako sacuvam svoj vrc da se ne razbije. Zar nije tako, brate?”

Covjek je pognuo glavu od neugodnosti: “Hvala ti na savjetu, starce, i na tvojoj mudrosti! Nemoj me osudjivati! Ja sam u biti neznalica i slijepac, unatoc vidu, a ne ti.Ti si razborit i pametan, iako nevidis! Primi moju ispriku! Da sam dobro i ispravno razmisljao ne bi ni postavljao takvo pitanje!”

Kako bi bilo dobro kada bi covjek iskoristio sve blagodati sto nam ih je Allah darovao, kako se ne bi pokajao i osramotio, kako ne bi ispao neznalica!